Faro

 

Faro, jedan od 25 gradića svjedočanstva obilježio je 25. obljetnicu svoga postojanja

 

Na dvodnevnom obilježavanju 25. obljetnice nastanka gradića Faro u Križevcima, u subotu 29. travnja i u nedjelju 30. travnja 2017., okupio se veliki broj uzvanika iz čitave Hrvatske i iz drugih zemalja koji su na različite načine i u različitim fazama pridonijeli njegovu nastanku i razvoju ili su u njega dolazili i duhovno se okrijepili na nekome od brojnih susreta.

U ime predsjednice Pokreta fokolara Marije Voce događaju su nazočili njezini izaslanici Donna Kempt i Severin Schmidt iz centra u Rimu. Delegati Pokreta za srednju i istočnu Europu Chiara Cuneo i Andrej Štefančič za ovu su prigodu došli iz Bratislave. Stigla je velika skupina prijatelja iz Italije, autobus iz Slovenije, prijatelji gradića iz Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Švicarske, Njemačke itd.

Mnogi su se ovdje susreli nakon dugo vremena. Tolika poznata lica budila su sjećanja na brojna proživljena iskustva. Neka od njih ispričana su pred svima, neka u manjim skupinama ili sasvim osobno, a najveći dio ostaje neispričan, no sigurno zabilježen negdje u nebeskoj evidenciji.

Proslava je započela svetom misom zahvalnicom koju je u konkatedrali Svetoga Križa u subotu predvodio biskup Bjelovarsko-križevački mons Vjekoslav Huzjak. Toga su dana svi hrvatski biskupi bili u Vukovaru ili su putovali na nacionalni susret mladih, a biskup Huzjak ih je sustigao malo kasnije.

 

Zašto svjetionici?

 

Huzjak monsU svojoj je homiliji mons Huzjak povezao rečenicu iz 1. misnog čitanja, iz Ivanove poslanice “Bog je svjetlo i tame u njemu nema…” i 25 godina gradića kojemu je Chiara Lubich dala ime Faro-Svjetionik. “Svjetlo našega života je Bog koji svijetli i nema tame, koji je ljubav, dobrota… Zašto je onda potrebno postavljati svjetionike? Da bi oni koji žive u tami imali mjesto gdje će se vratiti svjetlu. Chiara Lubich je očito htjela u svijet unijeti što više svjetla na sva područja ljudskoga djelovanja, osobito na ono koje je njoj bilo drago i blisko, a to je odgoj, pedagogija, gdje je osjetljivost veća nego kod odraslih jer se radi o djeci, o onima koji su vrlo osjetljivi…”

“Tko god ne raste na trsu, nema života. Zato je naš i život svake naše zajednice, i Pokreta fokolara i svih pokreta u Crkvi, kao pupoljak na lozi, na stablu Crkve, koji se rađa i razgrana da bi pokazivao životnu snagu Crkve, a to je Kristova snaga. Jer nije nas Krist napustio, on je tu među nama. I zato danas kada slavimo 25 god gradića Faro Bogu zahvaljujemo za taj dar životne snage koji se rađa i neprestano raste u Crkvi. Zahvaljujemo Bogu zato što smo dio toga životnoga soka, života koji buja i raste. Životnost Crkve se najbolje pokazuje u našem životu, u našem svjedočenju…

I mi smo pozvani sav svoj život istrošiti za Krista. U gradiću Faro možda je to lakše iznutra. Ali treba izaći van i svjedočiti. Dakle mi se u gradiću Faro pripremamo da bismo mogli vani izaći i posvećivati, blagoslivljati, unositi duha Božjega i u kulturu i pedagogiju i gospodarstvo, i u sve međuljudske odnose. To je naše poslanje. I to je vaša snaga. Ali to je snaga Crkve. To je naša snaga. Jer svi smo mi Kristova Crkva koja živi, raste i svjedoči za njega u ovome svijetu…

Bog nas šalje i zove da slušajući njegovu riječ, osluškujući ono što nam on govori svoje živote suobličujemo njemu. To je s velikom radošću činila Chiara Lubich. Sjećam se susreta s njom 1999. u Zagrebu. Ja sam se tek bio vratio iz Rima, bio sam generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije. Susreli smo se na Kaptolu, ona je podijelila jedno svoje razmišljanje s biskupima BK. Vidite ženu uronjenu u Krista koja želi ono što je od Krista primila predati svijetu. Ništa za sebe… Dati ono što nam Bog daje je veliko veselje, radost. Chiara je htjela da njezini gradići budu upravo to, da se u njima živi od riječi Božje. Da se evanđelje živi, da se grade međuljudski odnosi koji su primjer svima ostalima. I da se ide vani, u svijet. Nismo mi svrha sami sebi…

Chiara je htjela svoje duhovno iskustvo predati ljudima svoga vremena i da to duhovno iskustvo raste i dalje. Evanđelje nikad nije gotovo u našim srcima…

zborŽelim da u vašim srcima nikad ne ugasne žar slušanja riječi Božje, žar nadahnuća evanđeljem i žar prenijeti to evanđelje svijetu i čovjeku našega vremena. Ja vjerujem da je to poslanje koje nam je Krist dao, koje je Chiara vrlo dobro razumjela i htjela ga oživotvoriti. A uspjela je u onolikoj mjeri koliko mi danas razumijemo i nasljedujemo.”

Na svetoj misi pjevao je Katedralni zbor križevačke katedrale pod ravnanjem Ozrena Bogdanovića.

 

 

Print Friendly, PDF & Email