Chiara 100 web a

 

„Daruj se sva meni“ – 7. prosinac 1943.

 

Danas započinje godina obilježavanja stote obljetnice rođenja Chiare Lubich. Proslavit će se posvuda, gdje god postoje osobe koje su prihvatile njezin Ideal jedinstva i sveopćeg bratstva, kako je to ona znala reći. Moto proslave glasi „Slaviti da bismo ju susreli“, a želja je da time budu prožete sve manifestacije koje će se održavati tijekom čitave 2020. godine. Slaviti znači da ćemo je se sjetiti, ali s ciljem da se mnogim ljudima dade mogućnost da upoznaju njezinu poruku. Od posebne je važnosti izložba pod nazivom „Chiara Lubich grad svijet“ koju su osmislili Zaklada Povijesnog muzeja pokrajine Trentino i Centar Chiare Lubich (Rocca di Papa), a danas se otvara u galeriji u Trentu, njezinu rodnome gradu.

 

Zašto 7. prosinca 2019., a ne 22. siječnja 2020., na dan Chiarina rođenja, ili 14. ožujka, na dan njezina rođenja za nebo (Dies natalis)? Jednostavno zato što je 7. prosinca 1943. Silvia Lubich postala Chiara, ako tako možemo reći. Nekoliko dana ranije, prihvatila je zamolbu majke upućenu njezinim dvjema sestrama da odu po mlijeko na obližnje poljoprivredno gospodarstvo i otišla umjesto njih koje zbog hladnoće nisu željele izaći iz kuće. Dok je izvršavala taj čin ljubavi, začula je jasan i snažan poziv: „Daruj se sva meni“. Kad se vratila kući, Silvija je napisala gorljivo pismo svećeniku koji ju je pratio, a on joj je, nakon što ju je izložio kušnji, odobrio da se daruje Bogu zauvijek.

 

Tako se Silvija u velikoj tajnosti – kako je sama rekla – 7. prosinca 1943., još prije zore, tijekom jutarnje svete mise upriličene za tu prigodu „vjenčala s Bogom“. O tome će pisati 30 godina kasnije: „Zamislite zaljubljenu djevojku; zahvaćenu onom ljubavlju koja je prva, najčišća, još neizražena, ali koja počinje žariti u duši. Ima samo jedna razlika: zaljubljena djevojka na ovoj zemlji u očima ima lik svoga izabranika; a ova ga ne vidi, ne čuje, ne dodiruje, ne osjeća njegov miris osjetilima ovoga tijela, već osjetilima duše, po kojima je Ljubav ušla i potpuno ju prožela. Otuda posebna radost, teško ponovljiva u životu, tajnovita, spokojna i ushićena radost.“

 

Silviju Lubich oduševljavao je odgovor koji je sveta Klara Asiška dala svetome Franji kad ju je pitao što želi: „Boga!“ Ta osamnaestogodišnja djevojka iz Asiza, prelijepa i puna nade, znala je sve želje svog srca obuhvatiti u tom jedinom Biću dostojnom svake ljubavi – Bogu. S tim primjerom u očima, Silvia je uzela njezino ime Chiara (talijanski), jer je i ona u sebi prepoznala iste osjećaje. Mijenjanje imena je poput poprimanja novoga identiteta. Ta promjena, najprije željena srcem, zapravo je provedena 7. prosinca 1943. Toga se jutra Silvija vjenčala s Bogom i postala Chiara.

 

Kasnije je 7. prosinca izabran kao simbolički datum nastanka Pokreta fokolara. Tim činom potpunog darivanja zapravo je postavljen kamen temeljac. Više godina kasnije Katolička će crkva pokretu dati ime „Djelo Marijino“.

 

Imenom „Bog“ započela je Chiarina božanska avantura, a s njom i avantura Pokreta fokolara. Za Chiaru Lubich 7. prosinca je značio ime „Bog“. Zato sigurno ne postoji bolji datum za otvaranje godine obilježavanja stote obljetnice njezina rođenja.

 

                                                        Michel Vandeleene

 

Print Friendly, PDF & Email