Pismo majci za Božić 1944.

Donosimo pismo Chiare Lubich majci objavljujemo u knjizi “Lettere dei primi tempi” (Pisma iz prvih vremena).
S obzirom na to da se nagoviješta rat i nemogućnost sastanka s roditeljima, ovo pismo, Za Božić Novoga kraljevstva ljubavi, najvjerojatnije potječe iz 1944. godine.
Natuknica o »pozivu na život ondje gdje postoji opasnost i potreba« odnosi se na njezino obećanje da će ostati u gradu, što se dogodilo 13. svibnja 1944. Pismo je napisano približno godinu dana nakon njezina zavjeta djevičanstva.
Plamen koji u njoj gori toliko je jak da ne oklijeva priopćiti to majci, naprotiv, potpuno ju je povukla u svoj Ideal koji opisuje toliko snažnim da ga nitko bolje od jedne majke ne može razumjeti. K tomu se potpisala: »srcem koje još ne poznaješ«.

 

Za Božić Novoga kraljevstva ljubavi

Najdraža majčice!

Već nekoliko dana tjeskoba mi ispunjava srce. Došao je tata i zatekao me malo prehlađenu. Sklonište je hladno, a alarmi sve učestaliji. Strašno je hladno na kamionima i bilo bi kobno za slabašno tijelo poput mojega.
Jako mi je žao Gina. Osjećam se zarobljenom u svojem krhkom tijelu. Ne znam što bih sve učinila da mogu doći gore, k tebi, mama. Tata je to procijenio nemogućim, a nemoguće se čini i meni. Bio bi potreban prijevoz, a teško ga je naći. Guši me u grlu pomisao na Božić bez tebe, mama, i poželim da si uz mene, kako bih si ponovno dala oduška.
Često me obuzima tuga koju samo ljubav Božja uspijeva nadvladati.
Gledam ga tamo gore, na križu, kako trpi i čezne napušten od Oca svojega, vidim kako u meni ostvaruje ono što ga tako često molim: »Daj mi da iskusim barem djelić tvojih boli, osobito trunak tvoje strašne napuštenosti – kako bih ti bila bliže, sličnija Tebi koji si me u svojoj beskonačnoj ljubavi izabrao i poveo sa sobom.«
Tada osjećam da me tješi i da mi ponavlja kako će on biti moja utjeha jer sam iz ljubavi prema Njemu, kada me pozvao, ostavila i oca, i majku, i kuću, kako bih živjela na opasnim i bijednim mjestima!
I onda mi dušu ispuni ognjem svoje ljubavi, a ja kličem: »Ljubav nije ljubljena!«
To je ono što ponajviše želim priopćiti tebi, mama. Mama, poslušaj me barem ti!
U ime ljubavi kojom me ljubiš i one kojom ljubiš Gina, tatu, Carlu i Lianu, preklinjem te, slušaj me!
Nemoj misliti da je ludost ovo što od tebe tražim, ili nekakva maštarija. Ne, ne. Vjeruj, mama, barem ti! U životu koji prolazi poput bljeska samo jedno vrijedi i samo jedno moramo tražiti od Boga – da ga ljubimo.
Vjeruj, mama. Vidjet ćeš i potvrditi mi u Raju gdje te zauvijek želim pokraj sebe jesam li bila u pravu.
Ti si se za života vjenčala s tatom i voliš svoju djecu. Voliš i Boga. Ali sada ti, mama, Gospodin preko mene, jadne (ti me poznaješ), govori da je ono što vrijedi – ljubiti Boga!
Vjeruj, mama, Isus je umro za tebe, a s obzirom na to da je Bog, umro bi za tebe sâmu kada bi riječ bila o tvojem spasenju!
Gledaj ga raspetoga i zamisli da je tvoj sin! Slušaj ga kako vapi: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«
Vapaj koji se svakoga trenutka ponavlja u mojem srcu. Zamisli kako umire gotovo očajan, prikovan poput jaganjca! Jadni Isus! Pođi tamo, mama, reci mi da ga i ti želiš ljubiti i učiniti da bude ljubljen! Kada bi život htio da tvoja Silvija umre prije, reci da ćeš ti učiniti svojim plamen njezina srca. I ja sam se, mama, dotaknula svijeta i susrela više ili manje plemenita srca, ali nisam naišla ni na koga tko bi me ljubio više od Njega!
U Raju ćeš saznati koliko me pomilovao i kakva čuda čini u meni i djevojkama koje slijede moj put, put ljubavi!
Nemoj nikomu ništa reći, mama.
Vjenčala sam se s Njim i nastojala prigušiti svaku drugu želju zbog Njega. On je moj život i moja najveća ljubav. On i njegov vapaj napuštenosti su me privukli, mama, i pomogli mi da slomljena srca prijeđem preko svega. Da, mama, samo On je to mogao učiniti! On koji ne zanemaruje osjećaje, već čini da ih osjetimo u najvećim dubinama srca, a onda nam pomaže da ih nadvladamo jer je kao Bog svemoćan.
A sada, čujem Božić i stisne mi se srce pri pomisli da ću ga proslaviti daleko od tebe. Kad bi se bar ti mogla spustiti, mama! Ali opasnost je sve veća, alarmi ne prestaju, uvijek smo između kuće i skloništa. Boljelo bi me kada bi morala boraviti samo u skloništu.
Danas je tata kod Gina, vratit će se, pa ćemo odlučiti što učiniti. U suprotnom bi bilo dobro da Carla i Liana ostanu gore s vama toga dana, a za Ginetta i mene će to biti nova prigoda da Ljubavi prikažemo novu žrtvu.
Da, sve, sve, pa čak i smrt, samo kako bi Isus – koji nas je toliko ljubio da je za nas čak i umro, bio ljubljen od ljudi i k Njemu se uzdignula utjeha, a mir ispunio srca onih koji ništa ne očekuju osim da ljube Ljubav. Vidjet ćeš, mama, da će nam se sve ostalo ispuniti, ako budemo tražili samo njegovo kraljevstvo! A što je njegovo kraljevstvo ako ne naviještati svima da ljube Boga i da se ljube međusobno?
Prihvati, mama, moj ljubavni žar i proširi ga svima, ti koja znaš govoriti. Isus, vjeruj mi, očekuje da ga tvoje srce počne ljubiti onako kako ga je ljubila sveta Rita koja je isto bila mama.
Napiši mi nešto o tome. Samo to vrijedi, mama. Vjeruj mi!
Oh, kad bi ti Novorođeno djetešce srce ispunilo mojim žarom! Mislim da će On zasigurno posebno blagosloviti majku jedne, istina, bijedne i luckaste kćeri, ali koju je upravo On izabrao za zaručnicu kako bi se po njoj Njegovo djelo bolje razotkrilo.
Srcem koje možda još ne poznaješ, majčice, ljubi te Silvija

 

 

Print Friendly, PDF & Email