Članovi Pokreta fokolara u raznim zajednicama na Kubi nastoje zajedno sa Crkvom dati svoj specifičan doprinos usmjeren nadasve formaciji ljudi za vrednote bratstva, protiv kulture otpada, s naglaskom na najpotrebitije, promičući jedinstvo u različitosti i predlažući dijalog kao nezaobilaznu metodu za miran suživot u višekulturalnoj zemlji.

U nastavku donosimo svjedočanstvo volonterke u službi među zatvorenicima u istočnom dijelu Kube.

 

Od godine 1994. uključena sam u volonterski rad u pastoralu zatvorenika nadbiskupije Santiago de Cuba koji obuhvaća i grad Guantanamo. S ostalim volonterima skrbim za njih i za njihove obitelji, upravo zato što su to najsiromašniji među siromašnima.

zatvorGodine 2007. susrela sam se s duhovnošću jedinstva. Kao da je zraka svjetla prodrla u mene, to je dodatno prosvijetlilo moju službu u zatvoru i dalo mi razumjeti da u životu moramo tražiti ono što nas povezuje a ne ono što nas dijeli. Dijeljenje s drugima takvog načina života puno mi je pomoglo. Neki mi kažu: “Kako to da se baviš ubojicama i silovateljima, znajući da većina njih ni ne primjećuje tko ih prati na njihovu putu…” Istina je, ponekad se i to dogodi, ali duhovnost Chiare Lubich pomaže mi vidjeti u svakome od njih lice Isusa raspetoga i napuštenoga. Mi moramo samo sijati ono maleno sjeme evanđelja ne očekujući ništa za uzvrat. To uvjerenje mi ulijeva snagu , podržava me i ne da se osjećam samom. Priječi me da dođem u napast ostaviti ovu službu i očekujem da na kraju uvijek dobijem više nego što sam dala.

Već neko vrijeme svakoga mjeseca im nosimo listić Riječ života i dajemo njima i njihovim obiteljima. Uvelike smo se iznenadili kada smo saznali da je nakon određenog vremena u sektoru s posebnim režimom nastala malena zajednica zatočenika koju vodi jedan mladić. Zajedno su komentirali tekst Riječi života i tijekom mjeseca ga nastojali provesti u praksu te tako doživjeti doista posebna iskustva.

Jedan od njih ispričao je: “U mladosti sam počinio kaznena djela zbog kojih danas izdržavam doživotnu zatvorsku kaznu. Nalazim se u zatvoru grada Guantanamo (nedaleko od zloglasnog američkog zatvora visoke sigurnosti). Pronašao sam vjeru u Boga preko ljudi iz Pokreta fokolara koji me već više godina redovito posjećuju. Napisao sam i svoju životnu priču u kojoj opisujem svoj susret s Bogom i o tome kako mi se vratila nada u Život koji ne završava. Svakoga se dana zauzimam provesti u praksu Riječ života toga mjeseca.”

Drugi nam je jednoga dana rekao na telefon: “Imam temperaturu i jaku glavobolju. Osjećao sam potrebu da vas čujem i iskoristio sam ovaj trenutak kad imam dopuštenje. Razgovor s vama meni je poput balzama.” Jamčimo mu da ćemo moliti za njega, jer Isus je došao da nas spasi zauvijek, neovisno o našem zemaljskom životu. Kaže da je siguran u to i dodaje da je upravo to ono što mu svakoga dana daje snagu ići naprijed i ljubiti sve.

 

Print Friendly, PDF & Email