Mijo Skvorc

 

Prigodom obilježavanja stote obljetnice rođenja Mije Škvorca – biskupa, filozofa i pjesnika, na Križevačkom triptihu 9. rujna 2019. godine Florijan Škunca govorio je o njegovoj povezanosti s Pokretom fokolara. Donosimo tekst izlaganja

 

Moj je zadatak da u imenu Djela Marijina – Pokreta fokolara iznesem bogato iskustvo zajedništva i podrške koju smo osjećali već od sedamdesetih godina od dragog nam biskupa Škvorca.

Srodnost s mons. Škvorcom smo doživjeli već 1970., čim je imenovan za pomoćnog zagrebačkog biskupa. Glas koncila je tada (br. 13, 28.6.1970.) objavio razgovor s novoimenovanim zagrebačkim nadbiskupom mons. Kuharićem, pomoćnim biskupima mons. Salačem i mons. Škvorcem. Na pitanje Glasa koncila mons. Škvorcu ima li plan u svom budućem radu, odgovorio je: „Mislim da će mi rad ići u tri velika kruga:

  1. Unutar same Crkve
  2. U odnosu na sve krštene i vjerne
  3. Na one koji ne vjeruju

 

Posebno je naglasio ovaj treći krug i s tim u vezi rekao: „Vrlo je važno u našim prilikama (moja opaska: nalazimo se u militantnom komunizmu!) misliti na treći krug koji bi nam možda trebao biti srcu najbliži…“ Papa Franjo danas govori o periferijama, kako trebamo izići iz našega kruga i otvoriti se.

Snažna je bila želja i nastojanje biskupa Škvorca otvoriti širom vrata novim nastojanjima i gibanjima u crkvi. Mons. dr. Stjepan Kožul pišući IN MEMORIAM o već pokojnom mons. Škvorcu napisao je: „… želio je ispuniti Crkvu i nadbiskupiju živim srcima vjere, osvjedočenim kršćanima. U tom smislu je podržavao akcije pastorala i katehizacije u nadbiskupiji, te je posebno brinuo za mlade, njihov list MI, gdje je revno pisao, zatim Karitas, Djelo Marijino, mali tečaj Kursiljo, pastoral obitelji i slično.“

Kontakti Djela Marijina s mons. Škvorcem su bili česti, bilo u osobnim razgovorima, bilo na našim susretima gdje je vrlo rado dolazio. Bio nam je kao otac, prijatelj, brat… Vrlo je cijenio Djelo Marijino i njegovu utemeljiteljicu Chiaru Lubich, što nam je više puta i posvjedočio. Često smo ga posjećivali u njegovom skromnom stanu u biskupiji i uvijek se međusobno obogatili: mi njegovim svjedočenjem o životu s Marijom, s Isusom, nastojanjima u Crkvi i društvu, a on je sve dublje ulazio u karizmu jedinstva i žeđao za svim onim što Djelo čini kod nas i u svijetu.

škvorc 2 odra78

Evo što je sam zapisao u svom dnevniku o marijapoliju na Fratrovcu 17. srpnja 1973.: „Pozdravljam se sa desecima mladih i starijih. Odlazim biskupu Arneriću, tu se dogovaramo za program. Oko 9.30 počinje bratsko zasjedanje u donjoj kapeli. Koliko ih je? Svakako preko 200. Redaju se pjesme, uz pratnju gitare, vedre, duboke, prema budućnosti uspravljene pjesme fokolarina. Zatim iskustva i ispovijesti… Kakvi potezi milosti? Kakva obraćenja! Kakvo uvjerenje, puno zahvalnosti, prožeto plamenom ljubavi, otvorene Bogu i čovjeku! Priznanje krštenog muslimana. Priznanje djevojke koja se spremila za krštenje, priznanje jedne nastavnice, pa jednog nastavnika elektronike…! U 11.30 spremamo se za koncelebraciju – dva biskupa i 12 svećenika.“

 

škvorc Faro 198_Nekoliko njegovih zapažanja i razmišljanja o Djelu Marijinu i Chiari Lubich koje nam je rekao u raznim prilikama: „Za vrijeme moje bolesti imao sam mogućnosti mnogo razmišljati, tako da znam što kažem. Pitao sam se kako to da vam Bog tako dugo ostavlja vašu utemeljiteljicu? Gledajući na druge pokrete, vidim da nije tako… mislim da vi niste svjesni što imate u Chiari. Ona vas ne ostavlja u osrednjosti, kod nje nema trećeg reda, ona od vas zahtjeva totalitarnost… Zbog toga je kod vas uvijek nedjelja, svakog je dana Božić, Uskrs, živite živu vjeru, ne sjećanje – na primjer – da se Isus rodio prije 2000 godina, ne, vama se rodio danas, sada! Chiara vas uzdiže u tu dimenziju! To je očito i u njezinim zapisima… Uzmeš jednu rečenicu i postavi te u bitno… To je nešto izvanredno!’“

Uspoređujuće velikane onoga doba kao što su Helder Camara ili Majka Terezija dodao je: „Djelo Marijino će imati u Crkvi veliku misiju u budućnosti, jer ste vi stvoreni za sve: mlade, obitelji,…i moći će vas koristiti za bilo koju potrebu…“

Govoreći o dijalozima prisutnima u Djelu rekao je: „Chiara je prorok našega vremena! Ona ne radi samo ekumenizam, dijalog s velikim religijama ili među katolicima, Chiara obnavlja Crkvu!“

Nakon prvih susreta Chiare s velikim prijateljem Djela, sv. papom Ivanom Pavlom II., komentirao je: „O tome treba izvijestiti Talijansku biskupsku konferenciju, reći da su Chiara i Papa ručali s Duhom Svetim. Papa je uzeo od nje i ona od njega, a zajedno su stvorili ovaj povijesni trenutak za Crkvu“

Nakon mise s njim u privatnoj kapeli, gdje smo zahvalili da nam je Bog dao, Chiaru biskup je molio:

  • Da se Chiarin ideal proširi i trijumfira u milijunima srdaca
  • Za našu Chiaru i za odgovorne u Djelu
  • Za ovo prelijepo Djelo, da utješi Boga i ljude

škvorc odra 1978Jednom drugom prilikom nam je rekao: „Mene Chiara kao osoba zanima kao što me zanimaju mnogi velikani na ovom svijetu. No zapravo me zanima Chiarin Isus. Ovdje On govori preko nje… Kad je Isus obećao Duha Svetoga nije mislio samo na apostole, On je mislio i na Chiaru, na vas… na mnoge … Ona je puna Duha Svetoga i to neće svi razumjeti…”

Neizmjerno smo zahvalni mons. Škvorcu, tom velikanu naših dana te želimo i nastojimo biti onakvi kakve nas je on vidio, kako nas Bog vidi.

Tko je bio mons. Škvorc vrlo je lijepo izrazio mons. dr. Đuro Kokša opraštajući se od njega: „Obistinjuje se na njemu velika utješna riječ da živjeti dobro znači umrijeti bolje, moto je života i smrti biskupa Mije Škvorca. Vidio sam male i velike ljude kako odlaze s ovoga svijeta, ali još do sada nisam sreo ili upoznao čovjeka, koji bi mirnije, zadovoljnije, spremnije, dostojanstvenije od biskupa Škvorca iščekivao ovaj dan da krene jednom kud se za vazda ide u susret svome Bogu. I to ne samo ovih posljednjih dana ili mjeseci, nego već godinama.“

 

Florijan Škunca

 

 

 

Biskup Mijo Škvorc rodio se 1. rujna 1919. u Ruševcu, naselju u sastavu grada Križevaca, u Koprivničko-križevačkoj županiji, gdje je i proveo djetinjstvo. Godine 1926. krenuo je u pučku školu u Sveti Petar Čvrstec, koju je nastavio u Večeslavcu, a svoje temeljno školovanje je dovršio u Travniku 1938. Nakon položene mature biskup Škvorc se vraća u Zagreb, gdje ulazi u Družbu Isusovu.

U Družbi je zaređen za svećenika 1948. nakon završene filozofije i teologije na Isusovačkim učilištima u Zagrebu. U razdoblju od 1950. do 1956. profesor je retorike i filozofije na Višoj filozofskoj školi Družbe Isusove u Zagrebu (danas Fakultet filozofije i religijskih znanosti – FFRZ), a potom profesor filozofije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove (FTIDI) u Zagrebu. Bio je na glasu i kao vrstan propovjednik, te je zbog svojih propovjedi u dva navrata završio u zatvoru (1954. i 1956.), no to ga nije pokolebalo u njegovu svjedočenju vjere. Osim po glasovitim propovijedima, bio je poznat po konferencijama, duhovnim vježbama, misijama, nastupima na tribinama, svećeničkim i redovničkim tečajevima, simpozijima i javnim raspravama. Godine 1970. papa Pavao VI. imenovao ga je pomoćnim zagrebačkim biskupom. Umro je 15. veljače 1989. u Zagrebu.

 

Print Friendly, PDF & Email