Knin advent-na-trgu

Približavao se Božić i započela sam s pripremama zajedno sa svojom obitelji. Trebalo je malo bolje pospremiti stan, pripremiti Božićne ukrase, ispeći kolače, te druge Božićne delicije koje po običaju uvijek radimo. Uz sve to imala sam dosta napora na svom poslu, kako u uredu, tako i na terenu. K tome, pjevam u velikom crkvenom zboru, te smo češće imali probe kako bi uljepšali nadolazeće blagdanske dane.

 

Živimo na četvrtom katu u stambenoj zgradi, dok na trećem katu nisam baš tako često viđala svoju susjedu koja je povremeno bila kod kćeri u Italiji, a pomalo kod sina i njegove obitelji. Čula sam od drugih susjeda da se stan prodaje i da nije baš u funkciji. Baš ovih dana pojavila se moja susjeda sva promrzla i zamolila me da joj posudim nešto malo novca do mirovine kako bi mogla napuniti mobitel. Pozvala sam ju unutra, te ju poslužila kavom, sokom i keksima. Bila je sva zabundana, s kapom, šalom i u debeloj odjeći. Usnice su joj poplavile od hladnoće. Stalno je pogledavala u našu peć i govorila kako je kod nas toplo. Vatrica je veselo pucketala i vidjela se kroz staklo peći. Pitala sam ju kako se ona grije, a ona mi je ispričala svoju tužnu priču kako nema ni peći, ni grijanja, niti struje. Također je rekla da se sa svojom djecom nešto porječkala i da je došla u taj stan koji je za prodaju i nije u funkciji. Živi od neke male mirovine koja joj nije dostatna. Poklonila sam joj jednu Božićnu pšenicu kako bih ju makar malo razveselila za Božić. Ove godine mi je posebno bila lijepo izrasla.

 

Kada je otišla nisam mogla spavati. Obuzeo me nemir jer su tih dana temperature bile dosta niske i zamislila sam da ja ne bih mogla živjeti u takvim uvjetima. Svoj nemir i razmišljanje prenijela sam na supruga i oba odrasla sina koji su trenutno bili kod nas. Razmišljala sam kako mogu toj ženi pomoći. Ona je ljudsko biće i nije zaslužila da tako živi. Moramo nešto poduzeti. To je Isus na mojim vratima došao i pitao me da se ogrije jer mu je bilo hladno, to je Isus bio gladan i tražio nešto hrane.

pec m

Otišla sam na probe zbora i svoju muku podijelila s Mirjanom i još nekoliko prijateljica iz zbora. Odmah su reagirale i skupili smo nešto novca za drva, kako bi se susjeda mogla ogrijati za Božić. Mirjanin suprug Franjo je napravio akciju u svom susjedstvu: svatko po 1 kantu drva i 10 kuna, tako da je skupio 6 kanti drva i 60 kuna. Moji sinovi su podigli drva na treći kat, a suprug je u međuvremenu besplatno nabavio peć i cijevi, te smo joj montirali peć na drva. Susjeda je naložila vatru i konačno se ogrijala u jednoj prostoriji. Tek tada se mogla okupati jer joj je bilo hladno. Poklonila sam joj dvije posude kako bi mogla skuhati ručak. Narednih dana sam joj odnijela skuhani ručak – grah i sarmu.

 

Stigao je Božić. Susjeda mi je prva došla čestitati Božić i rekla da sam ju spasila i neka me Bog blagoslovi. Zahvalila je meni i mojoj obitelji na ljubavi koju smo joj ukazali. Odgovorila sam joj da ju je spasio Isus, a ja sam samo bila sredstvo preko kojeg je On djelovao. Pozvali smo ju na naš svečani bogati Božićni ručak. Pomolila se zajedno s nama, što mi je bilo posebno drago. Narednih dana nisam ju baš viđala. Našla je neki mir u toplini svoje sobe. Moja obitelj je osjećala radost davanja. Sve nas je to ponovno učvrstilo kao obitelj, jer zajedno možemo puno toga učiniti, s Isusom među nama.

 

Blaženka Zorić, Knin

 

Print Friendly, PDF & Email