tramonto-720x0-c-default

 

Tko vidi lice Isusa napuštenoga u svakoj boli i nejedinstvu, bit će uvijek s Njim, u dodiru s ranama, kako bi ih zaliječio. U tom smislu Chiara u Isusu napuštenom vidi Boga današnjice.

 

Dijeljenje, obraćenje, jedinstvo

 

Po ljubavi prema Isusu napuštenom svjetlo i mir sjajili su ne samo u našim dušama, nego i u svima osamljenima, dezorijentiranima, siročadi, razočaranima, promašenima, potištenima, očajnima, bez oslonca u nemogućim situacijama. Svi su nas oni u nekim vidovima podsjećali na Onoga kojega smo odabrale. Članovima Pokreta oni su bili omiljeni i nastojali su podijeliti svu muku njihova srca. I njima smo u prikladnom trenutku govorili o Njemu, o njegovoj beskrajnoj ljubavi, o posebnoj naklonosti prema kategoriji osoba koje je spomenuo u blaženstvima, o privilegiji koju imaju jer s Njim mogu podijeliti križ, na svoje dobro i na dobro čovječanstva. Uz to, tumačili smo im potrebu da Njemu prikažemo osobnu bol u kojoj treba vidjeti samo Njegovo lice. […]

Postavši čovjekom Isus je sišao sve do nas, ali na križu je sebe uništio, a u napuštenosti nam je izgledao poništen. Kao božanska kosina svakom je čovjeku na svijetu dao mogućnost pristupa njegovoj uzvišenosti, bez obzira u kakvim se moralnim i duhovnim uvjetima nalazio, samo ako se obrati Njemu, preobražavajući svu bol koja ga tišti u cijenu ljubavi da ga slijedi.

Tako su malo po malo mnogi ljudi, i po našem Pokretu, shvatili ili doživjeli Isusove riječi: “Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima” (Mt 9,12) […]

Bilo je grješnika, dalekih od Crkve, no svejedno su bili udovi Mističnoga Tijela ili njemu usmjereni.

I u toj smo braći nazirali Njegov lik.

I upravo ta ljubav prema Isusu napuštenom u njima – uz svjedočanstvo jedinstva među nama – dovela je s milošću Božjom do različitih obraćenja.

(Iz jedne teme o Isusu napuštenom)

 

 

Gledajmo se kako nas Bog vidi

 

Isus je Isus napušteni.

Isus napušteni je Isus.

U svakoj duši pronalazim Isusa. Ako je u savršenom jedinstvu s Bogom, onda je to cjeloviti Isus.

Ako nije, možda je 30% Isus i 70% Isus napušteni ili … u drugim omjerima.

Ako je u smrtnom grijehu, onda je 100% Isus napušteni. Nebo se raduje kad se neka od takvih duša vrati jer je u tminama te duše nastalo novo nebo. 99% nebesa pravednika već je postojalo.

(20. srpnja 1949.)

 

Onaj tko je u Ocu, a došao je iz dugog niza grijeha po čistom milosrđu Božjem, pred Bogom je jednak nevinome koji je došao nakon što je mnogo ljubio.

Jer u trenutku kada se priznao grješnikom (ljubeći Boga više nego svoju dušu, a to je čista ljubav) i radovao što je sličan Njemu koji je postao grijehom[1], ispunio je svu prazninu koju je stvorio grijeh.

Tako je stigao u raj po čistom milosrđu Božjemu (sve je dobio besplatno), a istodobno po čistoj ljubavi Božjoj izraženoj slobodno iz sveg svoga srca. Gore su Milosrđe i Ljubav jedno.

U raju nećemo vidjeti kako dolazi Krist u nas, po Milosrđu ili po Ljubavi, ali vidjet ćemo da je svaka duša posve Milosrđe i posve Ljubav – da je Isus. Jer Milosrđe je Isus Napušteni. Ljubav je Isus. Ali Isus Napušteni je Isus.

Zato gledaj čovjeka kako će ga Bog vidjeti, a ne kako ga vidiš ti. Jer ispravno vidi On!

(20. srpnja 1949.)

 

 

[1] Usp. 2Kor 5,21. Milost je moći učiniti ovaj čin čiste ljubavi. Trebalo bi se sjetiti Isusa napuštenoga koji je postao “grijehom” za nas i prihvatiti svoje grješno stanje jer smo tako malo slični Njemu. Trebalo bi se pripremiti započinjući odmah umirati dobro, učiniti taj čin čiste ljubavi dok još živimo, kako bismo ga kasnije imali snage učiniti i na kraju života.

 

 

Print Friendly, PDF & Email