Život u Siriji varira iz dana u dan. Postoje dani kada se ništa ne događa, ali i oni kada sukobe gledaš pred sobom ili te iznenade granate. Razgovaramo s Pascalom, Libanoncem iz fokolara u Alepu, koji u Siriji živi već više godina. Usprkos ratu!

Sirija Bozic

“Svakodnevni život je raznolik jer je opasnost promjenljiva. Postoje dani kada se ništa ne događa i možeš zaboraviti da je rat. Ima i onih kada te, dok odlaziš na posao, mogu pogoditi zalutali metci ili možeš vidjeti sukobe ili čak granate kako iznenada padaju na ljude i na civilne četvrti.”

Sirija Bozic a“Kako smo se pripremali za Božić? Naše su zajednice imale u mislima prvenstveno djecu, jer u obiteljima se više ne doživljava božićna radost, iako se Božić u Siriji nekad slavio vrlo svečano. Tako su mladi poduzeli mnoge aktivnosti da bi sakupili nešto sredstava. Pridodavši ono što su dobili iz inozemstva, mogli su proširiti svoj projekt vraćanja smisla Božića, usmjeren prema djeci i njihovim obiteljima. U Kafarbu, blizu Hame, u malim su skupinama posjetiti obitelji u potrebi noseći im darove i hranu. Uz posjet obiteljima, u Alepu smo pripremili božićni program za 70-ak obitelji. U Damasku ima više mogućnosti pa su organizirali božićni koncert u maronitskoj katedrali i večeru za 250 osoba, uz pjesme i igre…”

Zašto ljudi bježe iz Sirije?

Sirija Bozic d“Dva su osnovna razloga. Prvi je strah od budućnosti. Mnogi su izgubili sve i nemaju više mogućnosti dostojanstveno živjeti. Odlaze da bi drugdje tražili posao. Sirijci su inače poznati kao veliki radnici. Drugi je razlog rat koji traje skoro 5 godina i već je odnio 250 tisuća života. Svakoga se dana vode borbe kako islamska država ne bi zauzela čitavu Siriju i mnogi ljudi izgubili živote. Ljudi gledaju besmislenost ovoga rata. Čuju kako mnogi moćnici govore o mir,u a potom i dalje daju potporu islamskoj državi. Mladi Sirijci željeli bi obraniti svoju domovinu, ali znaju da idu ususret sigurnoj smrti.”

Širenjem nasilja niste li vi fokolarini ikada pomislili napustiti Siriju?

“Ne, nikada. Veoma je važna prisutnost Fokolara! Sama prisutnost, makar ništa ne činili. Osjećamo da nas je Bog postavio ovdje kako bismo bili znak da je čitava Crkva u svijetu s njima i da Zlo neće imati posljednju riječ. U ovim smo godinama toliko toga dijelili – ružna Sirija Bozic cratna događanja s gubitkom najbližih ili odlaske u inozemstvo dragih osoba, ali i radosti koje ne nedostaju jer svakoga dana rukom možemo dodirnuti Božje zahvate – da osjećaju da smo dio njih i mi ih osjećamo dijelom nas. Mi nismo obvezni ostati. Naši razlozi nisu racionalni nego osjećajni, razlozi srca, jer u odluci da ostanemo u Alepu nema ništa racionalnoga. Sirijske obitelji koje ostaju čine to jer su vezane uz svoju zemlju, uz svoj narod, jer sve ti može reći: idi! Iz dana u dan sve se više suzuju mogućnosti, nestaje budućnost, gledaš ljudsko stvorenje svedeno na ništicu. Netko ostaje iz ljubavi, da dade Sirija dsvjedočanstvo. Primjerice zato da se nastavi rad škole za gluhonijemu djecu ili da se podrži djelovanje Caritasa ili Sirijskog polumjeseca ili drugih nevladinih organizacija koje mnogo čine u davanju dostojanstva ljudima. Živjeti za druge, to daje smisao životu, to je smisao naše ljudskosti i našeg kršćanstva.”

Koja je božićna poruka Sirijaca?

“Ljudi su sami nesposobni stvoriti mir. Ali imamo jednu šansu: moliti ga od Boga, moliti zajedno. Njemu je sve moguće. Molimo Ga da nam dade milosrdno srce, sposobno za poštovanje, za dijalog, za nadu. I sve ljude dobre volje molimo da se ne štede u izgradnji mira tamo gdje jesu i da utječu na moćnike kako bi prestala mržnja i vratio se mir.”

 

 

 

Print Friendly, PDF & Email