20180113-b

 

Sakupiti višak nagomilan u našim domovima i darovati ga potrebitima, taj je prijedlog za početak godine uputila Chiara Lubich u svjetskoj telefonskoj konferenciji 22. prosinca 1988.

 

Održavanje upaljene iskre ljubavi, one ljubavi koju je Duh Sveti raširio u našim srcima […] treba se izraziti u konkretnim činima. U narednih petnaest dana želimo se preispitati upravo o tome svojstvu ljubavi, o njegovoj konkretnosti, i raditi na tome da postane autentično. Kako?

[…] Živeći u svijetu, mi znamo kako se lako naprašiti, prikupljajući više ili manje korisne ili suvišne stvari i držati ih u svojim domovima.

Može to biti jedna olovka više, knjiga, odjevni predmet, instrument, slika, tepih; rublje, namještaj; krupne ili sitne stvari, kao i neka svota novca.

Zašto ne skupiti sve te predmete i dati ih na raspolaganje onima koji to nemaju u našim zajednicama, ili siromasima, ili “svakodnevnom Isusu Napuštenom”, kako mi nazivamo nesreće koje mnoge ljude pogađaju patnjom, tjeskobom, hladnoćom i drugim opasnostima.

 

Svakoga jutra, čim ustanemo, umivamo lice.

Zar isto tako nije potrebno svake godine, na početku godine, provjeriti što nam je višak i darovati ga jer nas ljubav na to obvezuje?

U fokolarima se povremeno radi tzv. svežanj. Stavimo na hrpu sve ono što nam je suvišno i to podijelimo.

Zar to ne možemo ostvariti svi mi? […] Sakupljajući višak i darujući ga naša ljubav prema bližnjima bit će istinska i po njoj ćemo sačuvati živu prisutnost Uskrsloga u nama.

 

Ja sam vidjela da je za ostvarenje toga potrebno vrijeme. Treba dobro procijeniti jednu po jednu stvar. Raspolagati, naravno, samo onim što možemo nazvati svojim i odrediti: ovo je višak, ovo nije. I biti velikodušni, misleći kako je bolje ostati bez nečega korisnoga nego zadržati višak.

[…] Pobjegnimo i mi od navezanosti, od ono malo ili mnogo konzumizma što je možda i nehotice ušao u naš život. Osjećat ćemo se slobodniji i laganiji, sposobniji raditi kako bi ova godina obilovala plodovima.

 

 

Print Friendly, PDF & Email