Chiara Lubich: Mijenjati kako bi zaživio novi svijet

 

Chiara Lubich je 4. ožujka 1989. odgovarala na pitanja animatora Mladih za ujedinjeni svijet. U ovom ulomku ona se osvrće na brigu o stvorenome. Tada je to bila nova tema, a danas predstavlja žurnost za cijelo čovječanstvo.

 

Razvoj znanosti, razvoj tehnologije bio je nešto veliko, prekrasno, nešto što je sve zapanjilo.

 

Ali […] u najviše slučajeva događao se bez Boga.

 

A sada se nalazimo na planetu koji, vi to znate, ako nastavimo ovako, može svaki čas eksplodirati; ili bolje rečeno sve nas to može dovesti do još jedne katastrofe koja nije atomska, nego ekološka itd. […]

 

Izgleda kao da su ljudi proteklih desetljeća hodali u velikim planinarskim cipelama i gazili po blatu prskajući posvuda oko sebe; i bacali su u nebo što se nije smjelo i u vodu što se nije smjelo i u more što se nije smjelo, uništili su drveće, sve su uništili.

 

Ipak, bilo je i toliko otkrića, toliko divnih stvari, velikog razvoja, dakle dobra pomiješanog sa zlom. Ali nisu poštivali Božje viđenje, nisu slušali Boga i sada nas taj fenomen tjera da se preispitujemo svi zajedno, s ujedinjenim svijetom.

 

Ako mi ovaj problem ne riješimo svi zajedno, nećemo ga riješiti.

 

Želim reći da sve teži k jedinstvu: čak i ono loše što je učinjeno daje nam razumjeti da treba stvarati sveopće bratstvo, ali u Bogu; da, to treba promijeniti, moramo živjeti u ovom svijetu, ne treba ga dignuti u zrak, ali sjetimo se da postoji Bog. […]

 

Sve u svemu, želim reći da postoji poticaj, čak i obrnut, ali da sve teži k jedinstvu, tjera nas da budemo jedno, kao što je primjerice ekološki problem koji nas potiče da stvaramo drugačije bratstvo. […]

 

Vidite, sve događaje, osobito one bolne koje je teže protumačiti, valja shvatiti dvojako […] takvi su kakvi jesu jer materijalno su takvi, ali ima nešto unutra, unutra je ruka Božja, unutra je Božja providnost koja ih preobražava, kao u alkemiji, i čini ih gorivom za naš duhovni život.

 

Bio je potreban križ za naše otkupljenje, bila je potrebna ona patnja, onaj vapaj, – “Bože moj, zašto si me ostavio” – da nas otkupi. Potrebna je i naša patnja kako bismo stvorili novi svijet, kako bismo promijenili svijet, promijenili ljude, promijenili stvoreno.

 

Potrebna je patnja, trpljenje.

Chiara Lubich

 

 

(Chiara Lubich, Odgovori na pitanja animatora Mladih za ujedinjeni svijet, Castel Gandolfo, 4. ožujka 1989.)