Chiara Stutt 04

 

Chiara Lubich je 8. svibnja 2004. u Stuttgartu, u Njemačkoj, govorila pred oko 9000 osoba, na prvom skupu inicijative „Zajedno za Europu“. U tom je povijesnom trenutku ponudila ključn za izgradnju mira na europskom kontinentu i u čitavome svijetu: stvarati dijelove sveopćeg bratstva.

 

Sveopće bratstvo jest i bilo je duboka ljudska težnja, prisutna, primjerice, u velikim dušama.

 

Martin Luther King je rekao: „Sanjam da će ljudi jednoga dana (…) postati svjesni kako su stvoreni da žive zajedno kao braća (…); (i) da će bratstvo (…) biti na dnevnom redu poslovnom čovjeku i vodilja čovjeku na vlasti.“[1]

 

Mahatma Gandhi o sebi je govorio: „Moje poslanje nije samo bratstvo indijskog naroda, (…) već se preko ostvarenja slobodne Indije nadam ostvariti i razviti poslanje bratstva svih ljudi.“[2]

 

Sveopće bratstvo bilo je i projekt osoba koje nisu bile nadahnute vjerskim motivima. I sam projekt Francuske revolucije imao je geslo: “Sloboda, jednakost, bratstvo”. Stvarajući demokratska uređenja, mnoge su zemlje barem djelomično uspjele ostvariti slobodu i jednakost, no to ne vrijedi za bratstvo, koje je više naviještano nego življeno.

 

Sveopće bratstvo najviše je naviještao Isus. On nam je i pokazao kako ga ostvariti. Objavivši nam Božje očinstvo, srušio je zidove podjela između “jednakih” i “drugačijih”, između prijatelja i neprijatelja. Oslobodio je svakoga čovjeka od zarobljenosti, od bezbroj oblika podređenosti i ropstva, od svakog nepravednog odnosa, izvršivši tako autentičnu egzistencijalnu, kulturnu i političku revoluciju.

 

Mnoge su duhovne struje tijekom stoljeća nastojale ostvariti tu revoluciju. Jedan doista bratski život bilo je smioni projekt upornog Franje Asiškog i njegovih prvih sljedbenika.[3] Njihov je život zadivljujući primjer bratstva koje, uz sve muževe i žene, obuhvaća i sav svemir s bratom Suncem, Mjesecom i zvijezdama…

 

Za ostvarenje općega bratstva Isus nam je darovao jedno sredstvo, a to je ljubav: velika ljubav, nova ljubav, drugačija od one koju obično poznajemo. On je prenio na zemlju način kako se ljubi u Nebu. Ta ljubav zahtijeva da ljubimo sve ljude. Dakle, ne samo rodbinu i prijatelje. Traži da ljubimo simpatičnog i antipatičnog, sunarodnjaka i stranca, Europljanina i doseljenika, člana vlastite Crkve i onoga iz druge, iz vlastite religije kao i iz drugih. […]

 

Ta ljubav traži da ljubimo i neprijatelja i da mu oprostimo, ako nam je učinio što nažao. […]

 

Govorim o ljubavi koja ne pravi razlike, već uključuje sve osobe s kojima se izravno ili neizravno susrećemo tijekom dana: one koji su fizički pored nas, kao i one o kojima govorimo ili o kojima se govori; one za koje radimo iz dana u dan, one o kojima saznamo koju vijest preko novina ili televizije. Jer tako ljubi Bog Otac, koji šalje sunce i kišu svoj svojoj djeci, dobrima i zlima, pravednicima i nepravednicima (Usp. Mt 5, 45).

 

Drugi zahtjev te ljubavi jest da ljubi prva. Ljubav koju je Isus donio na zemlju bezinteresna je ljubav. Ne očekuje ljubav od drugoga, štoviše, uvijek preuzima inicijativu, kao što je sam Isus učinio dajući život za nas kada smo još bili grešnici i kada nismo ljubili.

 

[…] Ljubav koju je donio Isus nije platonska niti sentimentalna ljubav ili ljubav na riječima, već konkretna ljubav. Traži konkretna djela. A to je moguće ako postanemo sve svima: bolesni s bolesnima, radosni s radosnima, zabrinuti i bez sigurnosti, gladni, siromašni s drugima. A kad osjetimo u sebi ono što oni osjećaju, djelujmo u skladu s tim.

 

[…] Kada tu ljubav živi više osoba, ona postaje uzajamna i upravo to Isus najviše naglašava: “Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas” (Iv 13, 34). Tu zapovijed On naziva svojom i “novom”.

 

Na tu uzajamnu ljubav nisu pozvani samo pojedinci, već i skupine, pokreti, gradovi, regije, države. Današnje vrijeme traži od Isusovih učenika da zadobiju “društvenu” svijest o kršćanstvu. Više je no ikada žurno potrebno ljubiti domovinu drugoga kao svoju vlastitu. […]

 

Ta ljubav, koja svoje savršenstvo dostiže u uzajamnosti, izražava snagu kršćanstva jer privlači na ovu zemlju samu Isusovu prisutnost među nama ljudima. Nije li On rekao: “Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ja sam među njima” (Mt 18, 20)? Nije li to Njegovo obećanje jamstvo bratstva? Ako je s nama On, Brat u najvišem smislu riječi, kako da se ne osjećamo braćom i sestrama međusobno?

 

[…] Neka Duh Sveti svima nama pomogne da u svijetu gdje se nalazimo stvaramo sve šire dijelove sveopćeg bratstva, živeći ljubav koju nam je Isus donio iz Neba.

 

Chiara Lubich

 

 

 

[1] Usp. MARTIN LUTHER KING, Govor na uočnicu Božića 1967., Atlanta

[2] M.K. GANDHI, Antichi come le montagne, Milano 1970, p.162.

[3] Usp. kard. R. Etchegaray, Homilija prigodom Jubileja franjevačke obitelji, u «L’Osservatore Romano», 12 aprile 2000, p.8.

 

Izvorni video zapis pogledajte ovdje

 

 

 

Print Friendly, PDF & Email