Crtice iz izolacije

 

Škola mi uzima od 10-12 sati dnevno, ali je isto toliko prilika da ljubim. Većinu roditelja oko 200 djece kojima predajem do sada nisam ni poznavala, a sada svakodnevno komuniciramo. Tako imam prilike hrabriti, tješiti, pomagati… Neke kolegice, koje nisu u vjeri, imaju potrebu javiti se, pitati… Navečer još ostane vremena nazvati drage ljude s kojima se manje čujem.

Sinoć sam tako razgovarala s mužem moje najbolje prijateljice iz školskih dana. Mama mu je nepokretna u domu, a žena u uznapredovanom stadiju Alzheimerove bolesti. Djeca žive dalje sa svojim obiteljima i jako mu je teško. Više puta mi je zahvalio na pozivu i rekao da sam ga jako obradovala.

Veliki dio hrane koju sam na početku krize kupila, ne znajući što nas čeka, odnijela sam obitelji s 2 djece bez ikakvih primanja.

Ovo vrijeme stižem i više moliti, dosta čitati, pomalo se rekreirati u vrtu.

Osjećam da je ovo milosno razdoblje u kojem imam priliku sijati, a što će, gdje i kada niknuti nije na meni znati.

B. A.

 

 

Živimo dan za danom. Nekad je bolje, a nekad lošije. Ovo je vrijeme za preispitivanje sebe. Više smo okrenuti najbližima u kućanstvu. Nismo okrenuti ka van nego ka unutra. Pitali smo se, i još se pitamo, jesmo li spremni otići. Mislio sam prije da ja jesam, ali sad mi se čini da nikad neću biti. Posvijestili smo si da su nam dani odbrojani, i da ih ima koliko ih ima, ne znamo, ali želimo ih proživjeti u punini, bez straha. Rekli smo si neke stvari koje si ljudi govore kad misle da bi kraj mogao biti blizu, i to je vrlo lijepo i katarzično. Resetirali smo kompas. Ili bolje rečeno, obrisali smo prašinu s njega.

Božićno-uskrsnu akciju darivanja beskućnika dovršit ćemo kada se ublaže restrikcije kretanja jer su korisnici Doma za beskućnike trenutno u samoizolaciji. U Domu im ništa materijalno i nužno ne nedostaje. Kad se situacija promijeni, dogovorit ćemo se za posjet, a možda i roštilj i druženje u njihovom dvorištu.
D. S.

 

 

U situaciji kad nam je ograničeno kretanje i zajedništvo na koje smo navikli i koje je naš stil života, izdvajam više vremena za odnos s Bogom. Više molim i meditiram,  svakodnevno sudjelujem na sv. Misi putem TV, a i obiteljski smo pojačali molitvu.

Puno mi znači meditacija uz lozinku koju svaki dan dobijem i uvijek dođe u pravi trenutak jer mi da odgovor na trenutnu situaciju i vrati me na put ljubavi.

Sjetila sam se susjede koja je starija, kronični bolesnik i pitala je treba li nešto iz dućana. Jako se obradovala i rekla kako joj je sestra koja joj inače sve nabavlja u Zagrebu. Donijela sam potrebne namirnice i još smo malo popričale. Živi sama i razgovor joj puno znači. Nazvala sam i drugu gospođu koja dolazi na naše susrete i živi sama. Nije joj ništa trebalo, ali je bila jako zadovoljna što sam ju nazvala i što mislim na nju. Čim osposobim printer, poslat ću Riječ za život poštom onima u lokalnoj zajednici koji nemaju Internet.

M. K.