Dijalog koji je Bog htio
Svjedočanstvo njegove eminencije Gennadiosa Zervosa iz ekumenskog patrijarhata u Instambulu, metropolita Italije i Malte, koji je izbliza pratio odnos između dvoje protagonista
Poznati, nezaboravni i slavne uspomene tvorci i začetnici ‘dijaloga ljubavi’, veliki kreatori dijaloga naroda su ekumenski patrijarh Atenagoras i Chiara Lubich, utemeljiteljica Pokreta jedinstva. Svojim poniznim, ozbiljnim, raspoloživim i predanim životom, ljubavlju i molitvom, bili su začetnici novoga ekumenskog doba. Poučavali su narode, dajući im hrabrost, snagu, strpljenje, vjernost, spremnost, ljubav i jedinstvo.
Rješenje je bilo jednostavno, a Patrijarh ga je izrazio ovim riječima: “Kroz mnoga stoljeća živjeli smo izolirani, bez braće, bez sestara, kao siročad. Zašto? Brat su vrata. Eto tajne!”
Nezaboravni tvorci dijaloga ljubavi, veliki začetnici dijaloga naroda susreli su se 27 puta, od 1967. do 1972., kada je Patrijarh preminuo. Prvi povijesni susret Chiare Lubich i Patrijarha dogodio se 13. lipnja 1967. Taj trenutak do dan danas nije dovoljno vrednovan u svom njegovom značenju. Patrijarh je odobrio i prihvatio s ljubavlju i ozbiljnošću Chiarinu karizmu, mističnu duhovnost koja je duhovnost Crkve, sve dotle da je taj susret smatrao “poput ekstaze”. U njemu se sve više nastanjivalo uvjerenje da se življenjem Isusove oporuke može brzo stići do jednoga kaleža. Dirljivim riječima je govorio: “Za mene bi to bio rajski dan”.
Nije prošlo mnogo vremena i Patrijarh se izjasnio da je fokolarin. Chiaru je počeo zvati imenom Tekla, vidjevši u njoj isti apostolski žar, on koji je stalno ponavljao “žedni smo duhovnosti”. Isto tako dirnuta bila je Chiara. Njoj je Patrijarh izgledao kao Arkanđeo koji se bori i borit će se sve do kraja za svoj ideal: Božji čovjek, kušan u herojskoj ljubavi i u herojskom strpljenju.
Svojom duhovnošću i svojom predivnom osobnošću Chiara nije samo pripremila dva osnovna i dragocjena Mosta: Pavla VI. i Atenagoru, nego je uspjela i ujediniti ta dva Mosta. Ti susreti između pravoslavnih i katolika jačali su vezu uzajamne ljubavi ublažavali bol što ne mogu dijeliti euharistiju, štoviše, činili su slatkim taj križ kao doprinos kršćanskog naroda jednom kaležu.
“Papa je naš vođa” – rekao je Patrijarh Chiari – “ponekad vidim Papinu patnju, jer on poznaje sve negativno u svijetu. Upravo sam se zato dao u njegovu službu sto posto. Slijedim ga, razumijem, ljubim, poštujem, divim mu se.”
Nakon ovog pedesetogodišnjeg putovanja, osobno sam predložio prof. mons. Pieru Codi, ravnatelju instituta Sophia, da se otvori ekumenska katedra kao znak zahvale izvanrednim tvorcima bratstva između Pravoslavne i Katoličke crkve. To je naišlo na veliko i srdačno odobravanje, uz blagoslov patrijarha Bartolomeja i radosno prihvaćanje predsjednice Fokolara Marije Voce.
Odgovori