syria-1886425_Pixabay

 

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana je prava prilika za bolje upoznavanje. Priča jedne djevojke iz Sirsko-pravoslavne crkve koja je u Pokretu fokolara otkrila put da svojim životom doprinese jedinstvu

 

Djed Mirvet Kelly bio je đakon: “Sjećam se s kakvom sam radošću kao mala odlazila s njim svake nedjelje na sirsko pravoslavnu božansku liturgiju. S ponosom sam ga gledala kako odjeven u bijelo na oltaru izgovara svoj dio molitava”, pripovijeda.

U Homsu, u Siriji, gdje je Mirvet odrasla, prisutne su razne Crkve: Armensko pravoslavna, Grčko pravoslavna i Katolička crkva različitih obreda, Maronitska, Melhitska i Sirsko katolička. Iako su bili vezani uz svoju Crkvu, prije rata vjernici su bez problema odlazili i u druge. Usprkos tome, iz raznih razgovora Mirvet je naslućivala da u toj pluralnosti postoje i poteškoće, primjerice jedan mladić nije se mogao vjenčati sa svojom djevojkom jer je katolkinja i obrnuto.

Mirvet nastavlja: “Odrastajući mnogo se toga promijenilo. Djed je preminuo a božanska liturgija mi je postala duga i staromodna. U školi sam bila jedina kršćanka među mnogim muslimanima. Za Božić i Uskrs samo sam ja izostala iz škole, a kad bih se vratila, obasipali bi me pitanjima na koja ja nisam znala odgovoriti: ‘Zašto ima puno Crkava? Zašto je vaš Isus bio raspet, a uskrsnuo je na različite datume, ovisno o Crkvi?’ Moje prijateljice i ja odlučile smo da nećemo pripadati jednoj ili drugoj Crkvi, nego da ćemo biti kršćanke i gotovo. Kao i mnoge od njih, i ja sam prestala odlaziti u svoju Crkvu.”

20180118-01Nakon nekog vremena Mirvet je susrela skupinu koja je pokušavala živjeti Evanđelje u svjetlu duhovnosti Fokolara. “S njima sam otkrila da je Bog Otac sviju i da nas On sve ljubi kao svoju djecu. Moj se život počeo mijenjati. Svaki put kad sam nastojala ljubiti, primjerice posjećujući ostarjele i siromašne, radost i mir su mi ispunjali srce.

Jednoga dana u jednom zapisu Chiare Lubich naišla sam na rečenicu: ‘Moramo ljubiti Crkvu drugoga kao svoju’. Ja ne samo da nisam ljubila Crkvu drugih, nego niti svoju. Kritizirala sam je i napustila. Danas sam zahvalna Pokretu fokolara jer mi je pomogao ponovno se uključiti u svoju Crkvu. Počela sam služenjem, pomažući kod vjeronauka, u zboru itd. Bio je to prvi korak da se otvorim upoznavanju i ljubavi prema drugim Crkvama.”

Tada Mirvetina priča, već tako bogata na osobnom i ekumenskom planu, dobiva novi kvalitativni skok. Osjeća da je Bog poziva na izvanrednu avanturu da se potpuno daruje Njemu.

MirvetKelly._01“U raznim fokolarima gdje sam živjela – pripovijeda – bila sam više puta jedina pravoslavka među katolkinjama različitih dobi, iz raznih zemalja, raznih jezika, kultura i mišljenja. Nastojati živjeti jedinstvo sa svim tim različitostima uvijek je izazov jer svaka od nas ima svoje ukuse i ideje u malim stvarima.

 

No kada nastojimo učiniti svojom situaciju druge, doživljavamo da različitosti postaju bogatstvo. Često molimo za Crkvu jedna druge, te rastemo u vjeri i u odnosu s Bogom. I gotovo ne primjećujući, nosimo plod toga našega zajedništva u naše Crkve, na posao, u svakodnevni život. Izgleda kap u moru, ali i najmanji koraci, ujedinjeni s koracima mnogih drugih u svijetu, mogu činiti razliku.

U bliskoistočnim zemljama, gdje sam živjela, vidjela sam primjerice kako svećenici pomažu osobama ne pitajući kojoj Crkvi pripadaju ili rade projekte među različitim Crkvama u korist potrebitih, neovisno jesu li kršćani ili muslimani. Prošle su godine katolici i pravoslavci slavili Uskrs na isti dan. Dva prijatelja Sirijca koji sada žive u Beču nedavno su mi pričali kako su njima i mnogima drugima župnik i fokolarine katolkinje pomogli pronaći smještaj, nabaviti lijekove, naći posao. Uz to su formirali skupinu u kojoj jedni drugima pomažu i u zajedništvu razmjenjuju kršćanska iskustva.

Neke Sirijke koje su sada u SAD-u rekle su mi da se više od pedeset sirsko pravoslavnih imigranata redovito susreće, jednom kod pravoslavaca a drugi put kod katolika, doživljavajući kako je Bog uvijek s nama i da moramo moliti, živjeti i ljubiti kako bi se Isusova oporuka ‘Da svi budu jedno’ ostvarila što prije.

 

Print Friendly, PDF & Email