P1320465_01

 

Temeljne značajke ekumenske zauzetosti Pokreta fokolara u jednom promišljanju dopredsjednika Jesúsa Morána. Opće bratstvo je nepovratan put

 

Na kojim se kolosijecima i s kojim se perspektivama kreće ekumensko zauzimanje Fokolara? U svojem izlaganju na nedavnom susretu biskupa u Katowicama Jesús Morán Cepedano (Španjolac, rođen blizu Avile u Španjolskoj 1957. godine), od 2014. dopredsjednik Pokreta fokolara, ocrtao je pretpostavke i obilježja duhovnosti koju je II. Europska ekumenska skupština godine 1997. nazvala ekumenskom.

“Riječju ‘duhovnost’ mislim na jedan način provođenja u život kršćanske vjere. Nešto osobno: Upoznao sam Chiaru Lubich i Pokret fokolara godine 1974. Kao Španjolac rastao sam u katoličkom okružju, o Evanđelju se razmatralo u crkvi. Ali ti novi prijatelji su mi predložili da ga provedem u život. Htio sam promijeniti društvo, ali prvo je iznenađenje bilo u tome da je evanđelje mijenjalo mene.

To su godine kontakata Chiare Lubich s osobnostima raznih Crkava, među kojima je bio i carigradski ekumenski patrijarh Atenagoras I. i nadbiskup Robert Runcie, tada primas Engleske crkve. Ova je karizma pobuđivala veliko zanimanje osoba koje nisu bile katolici, ponekad čak više nego katolika.

Podsjetio je na riječi utemeljiteljice Fokolara upućene publici od 7 tisuća svećenika i redovnika okupljenih 1982. u auli Pavao VI. u Vatikanu: “Djelo Marijino ne pripada samo katoličkom svijetu. Mi smo jedinstvena stvarnost među svima nama, usprkos ograničenjima što ih još uvijek postojeće podjele uključuju.”

P1320467_02

Moran tumači: “Karizma koju je Bog darovao Chiari ima svoje korijene u crkvenoj dimenziji koju mogu dijeliti sve vjeroispovijesti, jer crpi iz srca Evanđelja. A to treba povezati s naravi duhovnosti koja proizlazi iz ove karizme: to je duhovnost zajedništva, na sliku Presvetoga Trojstva.”

Ova duhovnost potiče da u ekumenskim odnosima na prvom mjestu bude “dijalog životom”, “ekumenizam ljubavi”, “istine”, “srca”. Ti pojmovi i danas se koriste kako bi se naglasila uzajamnost ljubavi koja ne zamjenjuje teološki dijalog, nego omogućava približavanje u dubokoj razmjeni darova što obogaćuje jedne i druge.

Jedinstvo i pomirenje započinju u srcu, u susretu među ljudima, u prijateljskom otvaranju, ističe Moran i nastavlja: “No jedinstvo koje živimo i koje tražimo nije jednolikost, sam Duh Sveti pobuđuje različitosti.”

Stoga to nije teorijski pristup, nego živo iskustvo evanđeoske ljubavi, “ekumenski laboratorij” koji u iskustvu Fokolara povezuje kršćane pripadnike više od 300 Crkava i proširen je, barem kao samosvijest, u nebrojenim crkvenim kontekstima.

“Dijalog životom je plodan – nastavlja Moran – u i među župama raznih Crkava: kroz bratimljenja koja pomažu u međusobnom upoznavanju i u iznalaženju novih oblika suradnje u socijalnim i kulturnim projektima. I mladi pripadnici raznih Crkava zauzeti su u prvim redovima podržavajući hitne humanitarne akcije ili akcije pomoći najpotrebitijima.”

Koje su posljedice na teološkoj razini?

“Neki stručnjaci su bili pozvani sudjelovati u službenim teološkim razgovorima. I na regionalnoj, a nadasve biskupijskoj razini mnogi se zauzimanju.”

Jedan od primjera su teološki simpoziji organizirani između profesora Rumunjsko-pravoslavnog fakulteta iz Cluja-Napoce (Rumunjska) i Sveučilišnog instituta Sophia u Loppianu (Italija), gdje je 14. prosinca 2017. otvorena ekumenska katedra nazvana po patrijarhu Atenagori i Chiari Lubich.

Tiho ali uporno Bog zacrtava nepovratan put da se ostvari njegov naum nad čovječanstvom – opće bratstvo.”

Moranovo promišljanje završava riječima Izjave iz Ottmaringa kojom je Pokret fokolara otvorio proslavu pet stoljeća reformacije: “Svim našim snagama želimo podržati Crkve u zauzimanju prema punom i vidljivom zajedništvu te zajedničkom služenju čovječanstvu.

Učinit ćemo sve što nam je moguće da naše aktivnosti, inicijative i susreti, na međunarodnoj a osobito na lokalnoj razini, budu potkrijepljene otvorenim i bratskim stavom među kršćanima.”

 

Print Friendly, PDF & Email