2333158586_2053971859_o Chiara Lubich con gli ebrei Argentina

 

Na današnji dan prije 98 godina rođena je Chiara Lubich, građanka svijeta i žena dijaloga, kako su je mnogi zvali. Bez unaprijed pripremljenog plana, Chiara je uspostavila mostove s kršćanima drugih vjeroispovijesti, vjernicima drugih religija i s ljudima drugačijih uvjerenja

 

«Iz Trenta u svijet» bio je lajtmotiv jednog od posljednjih službenih Chiarinih posjeta njezinu rodnom gradu. Naslov je bio doista pogođen i dobro je predočavao lik učiteljice koja je četrdesetih godina očaravala svoje učenike u dolinama Trentinskog kraja, da bi stigla do krajnjih granica zemlje svojim idealom koji žive stotine tisuća osoba.

No dimenzije njezinog svijeta puno su šire od geografskih koordinata. Njezina je karizma u nešto više od 60 godina ocrtala drugačiju geografiju. Svijet koji je Chiara susrela nije sastavljen samo od brojnih jezika, od klima, boja i mjesta. To je nadasve svijet koji se rađa u srcu i razumu osoba: svijet različitih kultura i religija.

Istinu govoreći, možda je sve to već bilo sadržano u gorućoj želji koju je Silvija osjećala u svom srcu još u godinama rata: ljubiti Boga, naravno, ali također pridonijeti da ga ljubi što više osoba. U tom snu – ona to još nije znala, svi će naći mjesto: katolici, kršćani, židovi te muslimani. Budisti također, hindusi i sikhi, Konfucijevi učenici i oni koji ispovijedaju tradicionalne religije, pa sve do onih čija je vjera da nemaju određene vjere, što predstavlja kredo brojnih zapadnjaka dvadesetog stoljeća.

giocoSimposio hinduJe li Chiara mogla zamisliti takav razvoj? Vjerojatno, štoviše, sigurno nije. Njezina svijest se razvijala širenjem duha što joj je Bog darovao. Oni koji su slijedili taj ideal nosili su ga ljudima koje su susretali, bez granica, bez ikakvih prepreka. Iznenađenje je uvijek bilo isto: svi su ga mogli prihvatiti, a nadasve živjeti.

Tako je Chiara prirodno postala građanka svijeta. Susrela se s najrazličitijim ljudima i pred nikim nije ostala ravnodušna: no nadasve su rijetki oni koji su ostali ravnodušni na njezinu prisutnost, njezin pogled, na njezinu riječ.

U prilog tome dovoljno je na brzinu pogledati izjave osoba koje su je susrele na raznim krajevima svijeta. «Živjela sam 60 godina u samostanu, bila sam čak i u Indiji, ali nikad nisam čula nešto tako lijepo», izjavila je osamdesetogodišnja budistička redovnica nakon što je slušala Chiaru u jednom hramu u Chang-Maiu, na sjeveru Tajlanda.

«Vjerujem da je sve to provrelo istinskom iskrenošću iz njenog srca: to je ono što treba današnji svijet. Globalno društvo traži od nas iskrenost. Svi smo jedna obitelj: svi potječemo od Adama», riječi su mlade Afroamerikanke u Harlemu, pred džamijom posvećenom Malcolmu Shabazzu – poznatom kao Malcolm X. – neposredno nakon što je govorila Chiara – prva žena i bjelkinja koja je to učinila – tijekom svog posjeta SAD-u godine 1997. Dobro je to izrazio njihov vođa, imam W. D. Muhamed: «Ovo je veliki dan za nas. Danas je ovdje u Harlemu ispisana jedna stranica povijesti».

«Chiara nadilazi religijske prepreke», izjavio je Krishnaraj Vanavarayar, jedna od najistaknutijih ličnosti indijskog Juga, kad ju je predstavio pred 600 Hindusa u svom gradu, Coimbatoreu. A na drugom kraju svijeta, preciznije u Buenos Airesu, Elias Zviklic, upravitelj židovske organizacije B’nai B’rith International, ustvrdio je 1998. godine: «Ova žena nas vodi novom otvaranju koje je započelo s Ivanom XXIII. i nastavilo se s Ivanom Pavlom II., zbog čega stotine tisuća osoba počinju shvaćati da za ljudska stvorenja ne postoji druga mogućnost života nego početi biti istinski ljudi».

 

Upravo to prepoznavanje i vrednovanje svih kao jedinstvenih i neponovljivih osoba, bila je jedna od Chiarinih tajni. «Tko god susretne Chiaru Lubich ostaje dirnut jednim vidom njezine ličnosti, a to je odsutnost svake predrasude, što znači stav povjerenja i otvorenosti». To je rekao Sergio Zavoli, veliki simbolički lik laičke kulture našeg vremena. Ispravno je vidio taj talijanski novinar kad se pitao nije li ova Trentinka, rođena u gradu gdje se održao Koncil koji je potvrdio podjelu među Crkvama, određena da izrazi potrebu za pomirenjem, započinjući upravo od kršćana.

Tako je Chiara postala animator i protagonist jedne od najživotnijih struja ekumenskog pokreta, još od šezdesetih godina. Susreti sa skupinama luterana, anglikanaca i pravoslavaca doveli su je u godinama nakon II. vatikanskog sabora do izravnog kontakta s karizmatičnim ličnostima podijeljenog kršćanstva. Nadbiskup Canterburyja dr. Ramsey već joj je na prvoj audijenciji rekao: «Vidim Božju ruku u ovom Djelu», pozvavši je da proširi Pokret u njegovoj Crkvi.

130513613bVeliki patrijarh Atenagora smatrao ju je kćeri. Govorio joj je: «Imaš dva oca, jednog velikog u Rimu, Pavla VI, i jednog starog ovdje u Carigradu». Chiara je tako imala proročku snagu za inicijative koje su ostavile traga: ekumenski gradić Ottmaring u Njemačkoj, gdje evangelici i katolici žive jedni pored drugih, te dvije velike manifestacije u Stuttgartu po naslovom «Zajedno za Europu», s jasnim ekumenskim naglaskom, a u cilju da se starom kontinentu vrati kršćanska duša. Danas, nakon 40 godina, kršćani više od 300 Crkava smatraju njezinu duhovnost putem jedinstva.

 

No i u samom srcu katoličanstva bilo je potrebno jedinstvo i zajedništvo, za što se Chiara čitav život zalagala ponesena svojom «gorljivošću za Crkvu», kako ju je nazivala. To ju je jednog toplog popodneva u svibnju 1998., uoči blagdana Duhova, potaklo da preuzme svečanu obvezu pred Ivanom Pavlom II. i 400 tisuća pripadnika novih pokreta i crkvenih zajednica koji su preplavili Trg sv. Petra: «Želimo Vam obećati, Sveti Oče, da ćemo učiniti sve kako bismo svim našim snagama pridonijeli ostvarenju jedinstva, budući da je ono naša specifična karizma».

I ovaj dijalog unutar Katoličke crkve je prevažan, jer je u stanju pridonijeti unutarcrkvenom zajedništvu na koje je Ivan Pavao II. odlučno pozvao u apostolskom pismu Novo millennio ineunte (Ulaskom u novo tisućljeće), a znači «napraviti od Crkve dom i školu zajedništva». To je istinski izazov, koji je i sama Chiara prihvatila i za koji je živjela svaki trenutak.

giocoLuce ardenteKoja je tajna ovog «kozmičkog putovanja» među kulturama i religijama sa članovima i sljedbenicima koji su se prepoznali u planetarnom zajedništvu, zadržavajući duboko poštovanje prema specifičnim različitostima?

Chiarina tajna prikladna svim geografskim širinama bilo je tzv. umijeće ljubavi, čiji je i sama bila živi i neusporedivi primjer. Riječ je o tome da treba ljubiti bližnjega kao pravog sina Božjega, ne čineći nikakvih razlika među simpatičnim i onima koji to nisu, među onima koji nas privlače i onima koje bismo rado izbjegli, onima koji su iz naše zemlje i strancima, među kršćanima i muslimanima, luteranima i ateistima.

Sve se rađalo iz njenog iskustva Boga koji je ljubav, pa je stoga i Otac čovječanstva. S Chiarom se svatko osjećao kao brat i sestra, počevši od naroda Bangwa u srcu Kameruna. Upravo u kontaktu s njima naslutila je, kako je sama  rekla: «po prvi puta u svom životu da ćemo doći u dodir i s osobama nekršćanske tradicije».

Kako se to dogodilo? Poslušajmo kako ona opisuje to iskustvo koje ima okus proroštva: «Brojne su bile prigode susreta s braćom i sestrama drugih vjera, ali prvo snažno iskustvo sam doživjela u kontaktu s narodom Bangwa, plemenom duboko ukorijenjenim u tradicionalnu religiju. Jednoga su se dana tisuće pripadnika toga naroda sa svojim poglavicom okupili prigodom neke svečanosti na velikoj čistini usred prašume, izvodeći pred nama svoje pjesme i plesove. Upravo tamo snažno sam doživjela da je Bog poput beskonačnog sunca svojom ljubavlju obuhvaćao sve nas zajedno».

Par godina iza toga u Guildhallu u Londonu, nakon što je primila nagradu Templeton za širenje vjere, dogodila se potvrda onoga što je naslutila u srcu Afrike. Prvi koji su zahvalili Chiari nakon njenog izlaganja bili su upravo budisti, sikhi, hindusi. Njezine riječi dirnule su ih u srce, dozivajući u sjećanje «Zlatno pravilo», koje postoji u svim njihovim Svetim knjigama: «Ne čini drugima što ne želiš da drugi tebi čine… čini drugima što želiš da drugi tebi čine».

Tako je započelo putovanje koje će Chiari dati prigodu da govori, najprije pred tisućama budista u Japanu, a zatim u Tajlandu, muslimanima džamije u Harlemu i u brojnim drugim zemljama, pred Židovima – kao pred istinskom starijom braćom i sestrama – u njihovim sinagogama, pred hindusima u srcu Indije te političarima u brojnim parlamentima Europe i svijeta, ekonomistima, umjetnicima i medijskim djelatnicima; istinski dijalog među vjerama i kulturama širokog raspona.

 

Kako je to Chiara uspjela? Odgovor je dala ona sama u Guildhallu, one sada već daleke 1977. godine. U nazočnosti predstavnika najrazličitijih vjera, citirajući sv. Ivana od Križa, zaključila je svoj nagovor rečenicom čiji je ona bila istinski svjedok: «Gdje nema ljubavi, unesi ljubav i naći ćeš ljubav».

 

Roberto Catalano

 

 

Print Friendly, PDF & Email