Mudri su narodi znali da se gostoprimstvo isplati svima, iako pojedinačno košta svakoga

 

Accoglienza_migranti_CARITASDužnost gostoprimstva je glavni stup zapadne civilizacije, abeceda dobrog čovječanstva. U starogrčkoj kulturi stranac je bio nositelj božanske nazočnosti. U mnogim mitovima bogovi poprimaju lik stranaca u prolazu. I Odiseja je velika pouka o vrijednosti gostoprimstva (Nausikaja, Kirka…) i o ozbiljnosti njegova oskvrnuća (Polifem, Antinous). U antičko doba gostoprimstvo je čak bilo regulirano svetim obredima, koji su izražavali uzajamnost darova. Domaćin je držao do prve geste dobrodošlice, a na rastanku je gostu davao oproštajni poklon. Gost je sa svoje strane morao biti diskretan i nadasve zahvalan.

Gostoprimstvo je odnos. Stranca kojega su primali u kuću nisu pitali ni za ime ni za identitet. Da bi se pokrenula praksa gostoprimstva bilo je dovoljno naći se pred strancem u potrebi. Uzajamnost odnosa kod prihvaćanja bila je osnova saveza između osoba i zajednice, a iz tih su se saveza oblikovala temeljna pravila mirnog suživota među narodima.

Trojanski rat, legendarni simbol svih ratova, nastao je iz uskraćivanja gostoprimstva (od strane Parisa). Rimska civilizacija nastavila je priznavati svetu nepovredivost gostoprimstva, pa ga je i pravno regulirala. Biblija je stalni hvalospjev apsolutne vrijednosti gostoprimstva i dobrodošlice prema strancima, koje nerijetko naziva anđelima. Prvi veliki grijeh Sodome bio je uskraćivanje gostoprimstva trojici ljudi koji su bili gosti Abrahama i Sare kod hrasta Mamre (Knjiga postanka 18-19), a jedna od najstrašnijih biblijskih epizoda je oskvrnuće gostoprimstva – ubojito silovanje Benjaminovaca iz Gibeje (Knjiga o Sucima, 19). Kršćanstvo je prikupilo tradiciju o gostoprimstvu i protumačilo ju kao deklinaciju zapovjedi  ljubavi (agape) te izravni izraz Isusove sklonosti prema posljednjima i siromašnima: “stranac bijah i primiste me” (Mt 25,35).

U tim drevnim kulturama, gdje je još uvijek bio na snazi zakon osvete, gdje nije bilo priznato gotovo nijedno čovjekovo pravo koje je Zapad dostigao i proglasio u posljednjim stoljećima, gostoprimstvo je izabrano kao temelj civilizacije iz koje je onda procvala naša. U jednom mnogo nesigurnijem, siromašnijem i nasilnijem svijetu nekadašnji ljudi su razumjeli da je obveza gostoprimstva bitna za izlazak iz barbarstva. Barbarski i necivilizirani narodi su oni koji ne poznaju i ne prepoznaju gosta. Polifem je savršena slika neciviliziranosti i nečovječnosti jer proždire svoje goste umjesto da ih prihvati. Gostoprimstvo je prva građanska riječ, jer gdje se ne prakticira gostoprimstvo prakticira se rat i sprječava shalom, tj. mir i blagostanje.

Zato prestajemo biti civilizirani, humani i razumni kad prekidamo drevnu praksu gostoprimstva. Ako je gostoprimstvo prvi korak za ulazak u civilizacijsko područje, njegovo negiranje automatski postaje prvi korak za vraćanje unatrag prema svijetu kiklopa, gdje vlada samo tjelesna snaga i visina. Mudri narodi su znali da se gostoprimstvo isplati svima, iako pojedinačno košta svakoga. Zato ga je potrebno štititi i o njemu vrlo dobro govoriti, ako želimo da opstane u ovim vremenima visokih cijena. Uzajamnost gostoprimstva nije ugovor, jer nema istovjetnosti između davanja i primanja, a nadasve jer moja raspoloživost prihvaćanja danas ne stvara nikakvo jamstvo da ću naići na prihvaćanje kad mi sutra bude potrebno.

Tko je danas bio gostoljubiv prema drugima, nema policu osiguranja za sutrašnju negostoljubivost prema njemu. Zato je gostoprimstvo zajedničko dobro i stoga je ranjivo. Kao i sva zajednička dobra, ruši se ako nije podržano kolektivnom razumnošću većom od pojedinačnih i partikularnih interesa. No kao i kod svih zajedničkih dobara, ako se dobro jednom uništi, više ga nema za nikoga i gotovo ga je nemoguće obnoviti.

 

1506768446-papa-lapresseEuropa je nastala iz susreta judejsko-kršćanskog i grčko-rimskog humanizma temeljenih na gostoprimstvu. No na Zapadu je uvijek ostala živa i duša Benjaminovaca i Polifema, dominantna u dugim, uvijek mračnim razdobljima. Ta duša vidi goste samo kao prijetnju ili plijen. Danas taj mračni duh, neciviliziran i ne-pametan izlazi na površinu, te postaje žurno provesti dragocjeno razlučivanja duhova. Izbjegavajući primjerice povjerovati onima koji nam pričaju da je Polifem prožderao Uliksove drugove jer ih je bilo previše na plovilu i brod je mogao potonuti na povratku prema Itaku ili da su Benjaminovci htjeli susresti Lotove goste samo zato da im provjere dokumente. Priznavanje vrijednosti i prava na gostoprimstvo dolazi prije svih politika i tehnika njegovim upravljanjem i održivošću.

Gostoprimstvo je duh, dobar duh. Vidi se i osjeća kad ga nema. Duhove treba poznavati, prepoznavati i nazivati ih imenom, a one zle jednostavno istjerati. Ako u domu jednoga ljudskoga bića nema mjesta za drugo, onda nema mjesta ni za njega. Pisano je: “Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!” (Poslanica Hebrejima 13,2)

 

Luigino Bruni

 

Print Friendly, PDF & Email