Pasquale Foresi – u Pokretu poznat kao Chiaretto – prvi fokolarin svećenik, suutemeljitelj Pokreta fokolara, preminuo je 14. lipnja. Sjećamo ga se s ljubavlju i zahvalnošću.

Sprovodni obredi bit će u četvrtak 18. lipnja u 15.30 sati u Međunarodnom središtu Pokreta fokolara u Rocca di Papa i moći će se pratiti putem interneta na adresi: http://live.focolare.org

Posljednjih nekoliko godina živio je povučeno, u svom domu u Rocca di Papa, zajedno s prvim fokolarinima, suputnicima iz davnih dana: Markom Tecillom, Brunom Venturinijem, Giorgiom Marchettijem.
Njegov lik je vrlo važan u povijesti Pokreta fokolara. Imao je tek 20 godina kada ga je 1949. godine Chiara Lubich upitala hoće li s njom podijeliti odgovornost za novonastali pokret. Chiara je u njemu prepoznala osobitu ulogu u razvoju Pokreta fokolara: utjelovljenje karizme jedinstva. Zato ga je uz Igina Giordanija smatrala suutemeljiteljem Pokreta.
Pasquale Foresi kao mladić tragao je za životnim smislom. Nakon što je osjetio poziv za svećeništvo, pohađao je sjemenište u gradu Pistoia i rimski Zavod Capranica. Kaže: “Bio sam sretan svojim izborom. U određenom trenutku, međutim, nisam baš imao krizu vjere, nego sam se počeo predomišljati. U to vrijeme sam upoznao Pokret fokolara. Primijetio sam da su osobe koje su mu pripadale potpuno vjerne Katoličkoj crkvi, a u isto vrijeme korjenito žive evanđeoski život. Razumio sam da je tu moje mjesto i uskoro se poziv na svećeništvo vratio.”
On će postati prvi fokolarin svećenik. Nakon njega i drugi će osjetiti taj osobiti poziv na služenje Pokretu.
U prvim koracima koje je poduzimala Chiara Lubich i prva skupina njezinih sljedbenika Pasquale je prepoznao “novi evanđeoski izvor u Crkvi”. Počeo se zauzimati, sve dotle da je davao temeljni doprinos razvoju Pokreta kao bliski suradnik utemeljiteljice.
Glede prvih zadataka koji su mu povjereni, Foresi piše: “Budući da sam svećenik, bio sam odgovoran za održavanje odnosa sa Svetom Stolicom. Moj drugi konkretni zadatak bio je pratiti razvoj Pokreta u svijetu i neposredno surađivati s Chiarom u izradi Statuta. Započinjao sam i pratio ostvarenja i konkretna djela, kao što su Centar Marijapoli za formaciju pripadnika Pokreta u Rocca di Papa, gradić svjedočanstva Loppiano, izdavačku kuću Città nuova u Rimu i druga djela koja su se zatim umnožila po svijetu.”
No postoji jedan aspekt života uz Chiaru u kojemu se možda još bolje osjeća njegov osobiti doprinos razvoju Pokreta. On piše: “Razumljivo je da svaka nova duhovna struja, svaka velika karizma ima kulturalne implikacije na svim razinama. Ako se pogleda povijest, vidi se kako se to uvijek ostvarivalo, ostavljajući posljedice u arhitekturi, umjetnosti, društvenim i crkvenim strukturama, u različitim područjima ljudske misli, a posebno u teologiji.”
Više je puta intervenirao, riječju i zapisima, kako bi predstavio teologiju karizme dane Chiari u njezinoj društvenoj i duhovnoj dimenziji, naglašavajući važnost novosti koju ona nosi, kako u životu, tako i u misli. Iz njegovih stranica proizlazi “suptilnost analize, širina vizije i optimizam glede budućnosti, koje je omogućila mudrost što dolazi od snažnog i izvornog karizmatskog iskustva, kao i od ponora svjetlosti i ljubavi, poniznosti i odanosti, koje samo Bog može stvoriti u životu neke osobe. ” (Iz predgovora “Razgovori”, pitanja i odgovori o duhovnosti jedinstva).
Pokret fokolara po cijelom svijetu sjeća ga se s velikom zahvalnošću.

Pasquale Foresi rođen je u kršćanskoj obitelji u Livornu 5. srpnja 1929. Njegov otac Palmiro Foresi kao demokršćanin izabran je 1946. u ustavotvornu skupštinu i bio izaslanik u I. i II. sazivu parlamenta. Pasquale susreće Chiaru Lubich u Trentu, u prosincu 1949. Od tada, pa sve do kraja, bit će pored nje, dijeleći odgovornost za Pokret fokolara. Bit će zaređen 4. travnja 1954.

 

Print Friendly, PDF & Email