Ratovi a

 

“Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!” Znači li to da isto tako treba ljubiti domovinu drugoga kao svoju? Kako živjeti u skladu s tim riječima u doba besmislenih ratova i migracija koji su poprimili biblijske razmjere?

 

Mudraci koji su posjetili novorođenog Isusa došli su s Istoka. Predaja ih smješta u geografsko područje koje u grubim crtama odgovara današnjem Iraku. Ova stranica Evanđelja odzvanja iznenađujuće suvremeno i žalosno: Iračani su se pošli pokloniti jednom Židovu.

 

Postoji samo jedan put koji vodi k miru: zauzeti stav darivanja. Samo je dar pretpostavka za rušenje svih prepreka: rasnih, jezičnih, ekonomskih, kulturoloških, političkih, društvenih, vjerskih. Dar zahtijeva i ostvaruje jedan temeljni uvjet: pojedinca ili narod – sasvim svejedno – ne promatra kao različitog ili različiti i prijetnju vlastitim interesima, već kao osobu ili kulturu kao nositelja bogatstva koje može upotpuniti moje i zato će me obogatiti.

 

Ratovi su zapravo nastajali i nastaju jer se različitost doživljava kao početak sukoba, kao protustajalište ili nemogućnost susreta. Ako dobro razmislimo, svaki rat nastaje kao posljedica neriješenih nepravda iz prošlosti ili onih koje su nastale u prethodnim ratovima.

 

Put za pronalaženje istinskih i trajnih rješenja nemoguće je naći bez uspostavljanja novoga međunarodnog poretka, polazeći od nove vizije čovječanstva koja će umjesto političkih granica zacrtati idealne, one koje će prepoznavati različitost kultura i tradicija. Valja stvoriti novu misaonost koja će donijeti uvjete za neovisnost, ali i međunarodnu razmjenu među zemljama kao domovinama. Ne treba stvarati uvjete u kojima će svatko moći reći samo “volim svoju domovinu”, već mogućnost da možemo reći “volim domovinu drugoga kao svoju”. Tako će se postaviti temelji jedinstvene vizije čovječanstva koja će već u polazištu zaustavljati potrebu pribjegavanja oružju.

 

Tonino Gandolfo, svećenik

 

 

Print Friendly, PDF & Email