Malene geste kao plod velike odluke: svakodnevno provoditi riječ Božju u djelo

 

invalidBolest

Prije dvije godine muž mi se teško razbolio. Tumor na mozgu posve ga je izobličio. Ponekad se žali jer mu predmeti ispadaju iz ruku. S djecom sam se dogovorila da mu nikada ne damo osjetiti kako se događa nešto neobično. Promatrajući kako se djeca pažljivo ophode s ocem, ne štedeći žrtve i odricanja kako bi pomogla u obitelji, uočavam zrelost koja nadilazi njihovu mladenačku dob. Proživljavamo razdoblje kakvo još nismo doživjeli u obitelji. Usprkos neizrecivoj boli koja bremeni naše dane, kušamo veliki mir. S. – Poljska

 

Starac

U kući više nije bilo ničega za jelo. Uzeo sam vreću kukuruza i 1000 franaka: pola za prijevoz i pola za mlin. Zaustavio sam prvi taksi. Pored vozača sjedio je stariji čovjek u dubokom snu. Primijetio sam kako taksist pokušava izvući novčanik iz torbice starca, pa sam stigavši na odredište rekao: “Ovo je moj otac. Treba izaći sa mnom”. Vozač mi je ponovio kako on nije rekao da tu treba izaći. Uporno sam zahtijevao da izađe, na što je on zatražio 1000 franaka. Odmah sam mu ih dao te izvukao vreću i starca koji je i dalje spavao. Kod nas vozači često uspavaju putnika kako bi ga potom okrali. Starac se probudio kad sam ga zalio vodom po glavi. Potražio je svoju torbu i provjerio je li u njoj sav novac. Rekao mi je: “Spasio si mi život” i pružio 5.000 franaka. Potražio sam taksista od povjerenja da ga živog i zdravog odveze do njegova sela. A. – Kamerun

 

ogovaranjeModerne hlače

U razredu su me zadirkivali jer nisam bio moderno odjeven kao drugi. Moja je obitelj brojna i živimo na selu. Jednom sam pomogao kolegi koji nije znao matematiku i postali smo prijatelji. Kada su nakon toga učenici počeli pogrdno pjevušiti na račun mojih hlača, on me branio. Od tada više nije bilo problema. Potrebno je biti barem u dvoje kako bismo se borili protiv pogrešnih ideja. Ubrzo smo se svi sprijateljili, a kada smo birali novog predsjednika razreda izabrali su mene. C. – Italija

 

Prosjak

U zajednici svaki dan molimo da Bog blagoslovi našu hranu i da ju znamo podijeliti s onima koji nemaju. U vrijeme ručka pokucao je prosjak. Imale smo samo malo palente za ručak i za večeru. Novca nismo imale. Rekla sam prosjaku da na žalost nemamo ništa. Kada sam sjela za stol nisam imala apetita. Potom su mi u misli došle riječi: Dajite i dat će vam se”. Uzela sam što smo imali i dala prosjaku koji je još uvijek čekao. Nešto kasnije začula sam kucanje na vratima. Jedna djevojka donijela je veliki tanjur palente. “Ovo vam šalje mama”, rekla je. Nevjerojatna je Božja pravovremenost.  Sestra Magdalena – Burkina Faso

 

Print Friendly, PDF & Email