Iskustvo raja

 

Razgovor o razdoblju duboke duhovne kontemplacije što ga je Chiara Lubich živjela sa svojim prvim sljedbenicima u ljetu 1949.

 

Prošlo je točno 70 godina od izvanrednog mističnog i istodobno konkretnog iskustva. Bio je to slijed posebnih vizija i shvaćanja božanskih stvarnosti u razdoblju od 1949. do 1951. godine. Prije 20 godina počelo je objavljivanje tekstova koji opisuju to iskustvo, a pregledala ih je sama Chiara. O tome razgovaramo s prof. Fabiom Ciardijem, odgovornim za interdisciplinarni studijski centar Škola Abba.

 

Što je Raj 1949.?

To je duboko duhovno iskustvo koje je Chiara živjela 1949., 1950. i 1951. godine. Ne samo to, to je i ono što je ona prenijela svojim sljedbenicima koje je odmah uključila u to razdoblje svjetla. Zato Raj 1949. nije iskustvo pojedinca, nego skupine. To je Chiarino iskustvo, ali posredovano, podijeljeno. Ona nam ga je mnogo godina kasnije predala i u jednoj knjizi.

 

Malo je čudna ta priča o skupini?

To je nešto novo. U povijesti duhovnosti mnoge su osobe imale mistična iskustva i iskustva raja. Chiarina izvornost je u tome što u tu stvarnost nije ušla sama, već zajedno s Iginom Giordanijem, oženjenim čovjekom, da bi narednoga dana odmah uključila i svoje sljedbenice. Ona dakle ulazi u raj sa skupinom, četom, kako ju naziva. S njima živi duh i spoznajne etape te stvarnosti. Izraz „četa“ ostavlja dojam mnogostrukosti. Svaka je od tih osoba bila nazočna sa svojom osobnosti. Ponekad Chiara tu skupinu zove „Duša“ jer su te osobe sačinjavale samo jednu stvarnost, jedno tijelo, mističnoga Krista, bez obzira na njihovu individualnost.

 

Ima li smisla ponuditi to iskustvo današnjem nezainteresiranom i razočaranom svijetu?

Iskustvo raja 1949. dogodilo se sredinom 20. stoljeća, dok se Europa raspadala nakon Drugoga svjetskog rata, u trenutku velike krize na svim razinama. Ne mislim da je današnja situacija puno drugačija.

 

Što bismo trebali učiniti s tim iskustvom? Sjećati ga se, ponoviti ga?

Raj 1949. nije dan zato da se proučava ili čita, nego da se dijeli. On predstavlja shvaćanje ljudske stvarnosti, povijesti čovječanstva. To je vizija svijeta iz Božjega kuta. Potrebna nam je uzvišena vizija ljudske povijesti, izdizanje iz malih svakodnevnih situacija, cjelovita vizija, vizija Crkve, vizija društva. Unutar te vizije potom postoji naša pojedinačna povijest, neponovljiva i jedinstvena. Bog poštuje jedinstvenost svake osobe, ali projekt je globalan: bratstvo, zajedništvo, dijeljenje, sažeto u samo jednoj riječi: jedinstvo. Ta riječ bogata značenjem sažetak je društvene, političke i kulturne vizije.

 

Od 1949. je prošlo 70 godina…

Godine 1949. započeo je jedan projekt koji se potom treba ostvarivati iz dana u dan kroz povijest. Chiara je tu stvarnost raja živjela tijekom čitavoga svog života. Ono što je rekla i zapisala, djela koja je ostvarila, od Ekonomije zajedništva do političkog Pokreta za jedinstvo, od Novih obitelji do ekumenskoga i međuvjerskoga dijaloga, sve je to nosila naprijed poticana svjetlom raja. Raj 1949. nije zatvorena stvarnost nego je otvorena povijesti.

 

Što biste rekli mladoj osobi koja ulazi u te stvarnosti?

Ovdje imamo duboko životno iskustvo. Prve Chiarine sljedbenice godine 1949. bile su jednostavne djevojke iz okolnih sela grada Trenta. Najobrazovanija je bila učiteljica. A ipak su postale velike žene, sposobne putovati tadašnjim svijetom, u Brazil, Sjedinjene Američke Države, u Aziju i Afriku. Stvorile su izvanredna djela, centre, kuće, tvrtke, zajednice. Kako su to uspjele?

U njima je bujao takav život da su postale sposobne motivirati i povući za sobom tisuće posve različitih osoba, od najjednostavnijih do intelektualaca, ljude drugih religija i drugih kultura. Dakle, ako se neka mlada osoba želi ostvariti i na ljudskome području, savjetujem joj da uroni u ovo iskustvo, da se daruje, kako bi donijela nešto korisno čovječanstvu.

 

Razdoblje nazvano Raj 1949. dugo je bila tema o kojoj se nije govorilo. Tek u posljednjim godinama počeli su se objavljivati tekstovi vezani za to razdoblje. Zašto?

 

Jer je Chiara imala pravo na svoju intimnost. Bilo je to vrlo duboko i osobno iskustvo Boga, iako ga je od samih početaka podijelila s onima koji su s njom živjeli. Ima li mistika čiji su zapisi objavljeni prije njegove smrti? Da bi javnost bila upoznata s dnevnikom svetog Ignacija Lojolskoga trebalo je čekati 500 godina. Uz to je postojala opasnost da se Raj 1949. krivo tumači. Za svaki tekst mističnog sadržaja potreban je uvod, a prije nego se objavi treba biti življen tako da se stvore isti uvjeti koji su omogućili taj događaj, inače ostaje samo uzaludna učenost. U tim je godinama postojalo i određeno nepovjerenje prema tako novom pokretu koji je okupljao muškarce, žene, crkvene ljude, redovnike, redovnice itd. Tim više što mu je na čelu bila žena.

 

To razdoblje vizija i shvaćanja bilo je veoma važno za Chiaru i za razvoj Pokreta fokolara koji je tada započinjao. Možete li nam reći nešto više o tome? I kakvo značenje imaju danas ti tekstovi?

Ti tekstovi nisu bili objavljeni u cijelosti, ali to nije priječilo da iskustvo sadržano u njima bude podijeljeno i da se u njemu sudjeluje. Chiara Lubich se u svome nauku njima uvijek nadahnjivala. Ponekad ih je citirala izričito, čak i bez navođenja izvora. Čitav Pokret fokolara stalno je bio napajan svjetlom proizišlim iz tog iskustva, štoviše ono ga je oblikovalo. Raj 1949. imamo već u sebi, više nego što možemo i zamisliti.

Ti tekstovi obilježavaju početak Djela Marijina u svim njegovim sastavnicama, s njegovim izrazima života i društvenim i kulturnim inicijativama. Oni su i proroštvo koje se još treba ostvariti. Nude viziju Božjega plana nad čovječanstvom, pokazuju put za njegovo utjelovljenje. U vremenu izgubljenosti i nesigurnosti kakvo je ovo u kojemu živimo, Raj 1949. može pomoći otkriti duboki smisao našega života, života Crkve, društva, čitavoga svemira, te usmjeriti prema punini njegova ostvarenja.