Iz života

Riječ za život ovoga mjeseca poziva nas da skrbimo jedni za druge. Donosimo tri kratka svjedočanstva.

 

Ovisnost o kocki

Svećenik sam. Jedan moj bivši kolega s bogoslovije koji nije nastavio studij za svećenike, upao je u ovisnost o kocki i postao žrtva. Inače je bio sjajan mladić. Žena ga je ostavila jer je stvarao dugove, a biološka obitelj nije željela ni čuti za njega. Svojom zaradom nije mogao otplaćivati ni kamate na kredite koje je podignuo. Kada mi se javio moleći me za pomoć, dugo sam ga slušao, ali on je bio zabrinut samo zato da plati dugove. Nije želio druge savjete. Odveo sam ga kod prijatelja liječnika i kod pravnika. Bilo je očito da se radilo o ovisnosti. Potražio sam centar gdje bi se mogao liječiti, a prijatelj pravnik se zauzeo da njegov slučaj radi besplatno. Sada se nalazi u jednom zavodu i dobro se oporavlja. Jednoga dana, dok sam molio za njega, postalo mi je jasno kako ljubav treba srce, um i snage da bi bila istinska.

D. B. – Italija

 

 

Susjeda

Jedna moja susjeda našla se u problemima. Vidjelo se to po njezinu odijevanju i po tužnome licu. Jednog popodneva pozvala sam je k sebi. Ispričala mi je kako su na muževljevu bolest potrošili svu ušteđevinu, a mirovina od koje su živjeli bila je nedostatna. Moj suprug i ja na to smo odlučili ponuditi im dio naše ušteđevine. Ona to nije htjela prihvatiti jer nije znala kako nam vratiti. No mi smo ustrajali, sigurni da će nam Providnost pomoći u slučaju potrebe. Nešto kasnije naša je kći počela raditi. Trebao joj je automobil, ali nismo imali dovoljno novca da joj ga kupimo. Kada je jedan rođak naše susjede saznao za našu potrebu, poklonio nam je automobil u odličnom stanju koji on više nije koristio. Razlog te njegove geste bio je: “Saznao sam što ste učinili za moje rođake. To je najmanje čime vam mogu zahvaliti.

R. F. – Francuska

 

 

 

Sok od cikle

Kristina je već nekoliko godina bila udovica, no nije se zaustavila pred poteškoćama iskrslima nakon muževljeve smrti, nego se s još većim zalaganjem zauzimala za druge. Na radnom je mjestu jedna kolegica, također udovica, svojim načinom ponašanja postala antipatična svima. Jednoga dana bila je posebno blijeda, pa ju je Kristina upitala ima li kakav problem. Kolegica je izbjegla odgovor rekavši samo da nije dobro i da uzima mnogo lijekova. Kristina joj je onda počela jednom tjedno u boci donositi sok od cikle ili od mrkve koji je sama pripremila. Iznenađena tolikom pažnjom, kolegica joj se povjerila: “Mislim da je ta tvoja snaga da ideš ususret drugima dar koji ti dolazi od Boga. Ja sam se, međutim, nakon smrti muža hranila samo srdžbom i bolom. To je moja prava bolest.”

C. K. – Mađarska