Kakva obitelj, takvo društvo

Nalazimo se na pragu 3. tisućljeća. Obitelj, svaka obitelj, može postati protagonist ovoga doba. Budući da ju je Bog zamislio kao remek djelo ljubavi, ljubav može nadahnuti smjernice kako doprinijeti mijenjanju svijeta sutrašnjice.

Ako pogledamo obitelj, ako je analiziramo, otkrivamo u njoj neizmjerne i dragocjene vrjednote koje, prenesene i primijenjene na cijelo čovječanstvo, mogu ga preobraziti u veliku obitelj. Ljubav u obitelji je neposredna, to je veza kojau sebi sadrži sve nijanse, koja raste i neprestano nadilazi samu sebe. Ljubav supružnika rađa novi život i bratstvo se pretvara u prijateljstvo. Obitelji je svojstveno dati sve u zajedništvo, dijeliti dobra, imati zajedničku blagajnu. Ušteđevina ne predstavlja gomilanje, nego rezervu za budućnost. Logično je udovoljiti potrebama onoga koji još ne privređuje ili za to više nije sposoban. Normalno je da u obiteljima stanuju zajedno osobe svih dobi; normalno je živjeti za drugoga, uzajamno se ljubiti.

Članovi obitelji mogu imati različite kulturne vrjednote, ali svaka je različitost bogatstvo koje dijele sa svima.

U obitelji je odgoj spontan. Pomislimo samo na djetetove prve korake ili prve riječi. Kažnjava se i oprašta samo za dobro osobe. I pravda je spontana u obitelji, kao i to da jedan član osjeća na sebi krivnju i sramotu drugoga. Spontana je i vjernost, trpjeti jedan za drugoga, zajednički nositi terete.

U obitelji je život drugoga člana vrjedniji od vlastitoga; skrbi se za njegovo zdravlje i brine za bolesnoga.

Upravo se u obitelji rada i gasi život, ona prihvaća i ljubi invalida, starog ili umirućeg.

 

Članovi obitelji odijevaju se i hrane prema svojim potrebama.

Zajednički izgrađena i uređena kuća briga je i interes svih članova. U obitelji se podučava i uči: sve doprinosi sazrijevanju osoba. I komunikacija je u obitelji spontana: sudjeluje se u svemu i sve se dijeli. Zadatak obitelji je da tako savršeno živi svoj poziv da postane uzorom za čitavu obitelj čovječanstva, prenoseći u nju sve vrjednote sebi svojstvenim načinom života.

 

Obitelj može postati sjeme zajedništva za čovječanstvo trećeg tisućljeća, kao što govori i sam naslov Familyfesta.

Daje li se u obitelji sve u zajedništvo?

Evo sjemena koje može pomoći da u društvu nikne ekonomija po mjeri čovjeka. Evo sjemena kulture davanja, ekonomije zajedništva.

Je li u obitelji naravno živjeti jedan drugoga, živjeti drugoga?

Evo sjemena kako se uzajamno prihvaćati medu različitim narodima, tradicijama, rasama i civilizacijama, što otvara put međusobnoj inkulturaciji.

Dolazi li u obitelji do spontanog prenošenja vrijednosti iz naraštaja u naraštaj?

To može biti poticaj novog vrednovanja odgoja u društvu i stvaranja odgovarajuće strukture. Način kažnjavanja i praštanja u obitelji može također biti od koristi u djelovanju po pravdi.

Nije li u obitelji život članova dragocjeniji od vlastitog?

Evo sjemena kulture života koja mora ispunjavati društvene zakone i strukture.

Brine li obitelj o svojoj kući odražavajući u njoj vlastiti sklad? Evo sjemena iz kojega se rađa nova briga za okolinu i ekologiju. Nije li cilj učenja u obitelji sazrijevanje osoba?

Evo sjemena koje znanstvenom, misaonom ili tehnološkom istraživanju može pomoći naslutiti tajnoviti Božji naum nad čovječanstvom, kako bi djelovalo na dobrobit čitave ljudske obitelji.

Nije li u obitelji komunikacija bezinteresna i konstruktivna?

Evo sjemena za stvaranje sustava društvenih komunikacija i institucija koje će pridonijeti sveopćem bratstvu, vrednujući svaki pojedini narod. U društvu već postoje strukture i institucije, na nacionalnoj ili internacionalnoj razini, u kojima je prisutna solidarnost i duh služenja: ministarstva, bolnice, škole, sudovi itd. No potrebno ih je oživjeti, dati im dušu, tako da ih pokreću ona snaga, neposrednost i naboj ljubavi prema osobi koji pokreću obitelj.

Bog je stvorio obitelj kao znak i uzor svakom drugom suživotu. Stoga je zadatak obitelji uvijek održavati ljubav u svom domu, oživljujući tako one vrjednote koje joj je darovao Bog i neprestano ih unositi u sve pore društva.

To je naš prijedlog kako bi u trećem tisućljeću cijelo čovječanstvo postalo uistinu jedna velika obitelj.

 

(Govor Chiare Lubich na Familyfestu 1993., Rim 5. lipnja 1993.)

(Fotografije sa susreta u Loppianu, ožujqk 2017.)