26472683070_991aae246a_k

 

“Mladi sam kršćanin, student, već umoran od natjecateljskog duha i borbe da dođem do novca pod svaku cijenu. Što mogu učiniti? Kako razriješiti čvor mojega ja, Boga i novca?”

 

Ako promatramo suvremeno društvo, vidimo kako je Bog prepustio mjesto novcu i kako sve aktivnosti pokreće homo economicus. A budući da nedostaju financijska sredstva, ima se osjećaj da se približavamo stvarnom pogoršanju, samoći koja vodi k očaju.

U stvari, već se vide plodovi društva postavljenoga na posjedovanju i na novcu, s očitim znakovima očaja, duboke depresije i malodušnosti. Srednjevjekovno je društvo, primjerice, barem na Zapadu, imalo Boga za društvenu paradigmu i sve se kretalo oko Boga, s očitim znakovima u umjetnosti, u književnosti, u kulturi, kao svjedočanstvo vremena gdje je Bog bio živ i zračio je posvuda.

Izgleda da Nietzsche ima pravo kada govori o smrti Boga, jer on više nije pokretač suvremenoga društva i sve se radi kao da njega nema. Ima pravo i filozof Umberto Galimberti kada kaže da bi se uklanjanjem Boga iz suvremenoga društva ono svejedno održalo, dok bi se društvo urušilo kad bismo uklonili novac.

Bez Boga čovjek se povlači u samoću, što je simbol egocentrične kulture, koja vodi k zakržljalom “ja”, potpuno usredotočenom na sebe.

Što onda učiniti? Treba nam biti jasno da biti kršćanin znači plivati protiv struje. Imao je pravo kardinal Danneels kad je rekao: “Kršćanin u svijetu je kao pastrva u vodenoj bujici. Uvijek pliva protiv struje u suvremenoj kulturi i ne nastanjuje se izvan nje, nego sudjeluje u politici, znanosti i vjeruje u budućnost.”

Što učiniti? Opredijelimo se za siromaštvo, za trezveni i skroman život, prakticirajmo darivanje, uvjereni da će sve to doprinijeti preokretanju trenda neobuzdanog natjecateljskog duha, koji se sve više pokazuje uzrokom emocionalnih i osobnih nesreća.

Znamo da je ovaj svijet nešto lijepo, iako zbog ljudskog djelovanja izravno ili neizravno pokazuje dimenziju zla i patnje. Potrebno je živjeti na najbolji mogući način, darivanjem samih sebe, kroz prijateljski suživot u ljubavi s našom braćom ljudima. Na taj način, ako budemo čvrsto povezani u ljudsku zajednicu, Uskrsli će se moći vratiti i njegova prisutnost blistati među nama.

 

Ezio Aceti

Print Friendly, PDF & Email