Marija

 

Chiara Lubich o Mariji

 

Pročitao sam tvoju knjigu “Znati izgubiti” u kojoj predlažeš nasljedovanje Marije u njezinoj osamljenosti, kada je izgubila Isusa. No sve mi to ostavlja osjećaj praznine…

 

Misao o “gubljenju” osnova je kršćanskoga života. Isus naime kaže: “Tko izgubi svoj život, naći će ga” (Usp. Mt 16,25). No ne treba se zaustavljati na misli o gubljenju. Kršćanstvo je punina. Križ je prijelaz, cilj je posjedovati Boga. A da bismo posjedovali Boga, potrebno je ukloniti svoju volju kako bismo bili živa Božja volja. […] Možda se ti suviše zadržavaš na misli o gubljenju, no ta misao nije baš katolička. Isus kaže: “Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!” (Usp. Lk 14,27). Treba se sjetiti i riječi “ide za mnom”. A ne vjerujem da je hod za Isusom bolan; mislim da je to nešto predivno. Ako mi vršimo njegovu volju, a to je On, onda osjećamo puninu. Tvoje iskustvo sigurno nema veze s Marijom. Marija je stvorenje puno Boga, nije “prazna”. I kad je izgubila Isusa, u tom trenutku krajnje osamljenosti, obogaćuje se Bogom više nego ikada. Tada je postala majka svih nas. Stoga ima veću puninu. U tom smislu vrijedi: svaki gubitak je dobitak.

(Odgovor na pitanje mladića iz Loppiana, Loppiano 27. studenoga 1975.)

 

Ja u Osamljenoj vidim onu koja stoji sama, koja se ne naslanja ni na koga […] kako bi podržavala sve druge.

Izgleda čudno da osoba poput mene, poput vas, koji smo pozvani na duhovnost zajedništva, teži živjeti sama. No upravo tamo nastaje prava zajedničarska duhovnost  i živi se po uzoru na Presveto Trojstvo, jer svaka Osoba u Trojstvu je Bog i ne oslanja se na druge. […] Tako i mi moramo uvijek stajati uspravno kao Osamljena.

(Iz odgovora osobama željnima produbiti duhovnost jedinstva, Rocca di Papa, 13. svibnja 1986.)

 

Da bismo bili očevi i majke duša na marijanski, nadnaravni način, treba se vinuti ne prema njima, nego prema Bogu, u samoći koja opet podsjeća na Osamljenu. Smatra se da je ona nakon Isusove smrti i uzašašća bila sva usmjerena prema euharistiji a potom prema apostolima.

(Dnevnik, Rim, 25. svibnja 1964.)

 

Moramo biti živa Osamljena, koja se odriče Sina, koji je njoj Otac i Brat i sve, za Isusa kojega treba izgraditi u drugima.

(Zapis, Fregene, 15. listopada 1949.)

 

 

Print Friendly, PDF & Email