Image_003Iz 137 zemalja pristiglo 494 sudionika kako bi ocrtali nove smjernice i izabrali predsjednicu. Među pozvanima kršćani raznih crkava, članovi drugih religija i osobe bez vjerskih uporišta

 

Na te podatke odmah nam navire misao: kako će se usuglasiti? Doima se veliki broj od 494 člana kao i kulturna i geografska raznolikost sudionika Generalne skupštine Pokreta fokolara. Nakon smrti Chiare Lubich 14. ožujka 2008., u srpnju iste godine održala se Generalna skupština da bi se izabrala prva predsjednica pozvana upravljati osjetljivim razdobljem neposredno nakon Chiare. Izabrana je Maria Voce (i Giancarlo Faletti kao dopredsjednik). Ali taj događaj, pripremljen u tri mjeseca, nije bio dovoljno reprezentativan, a sudionici su bili pomalo zbunjeni što Chiara nije ostavila ime osobe koju izabrati.
Stoga je Generalna skupština koja se održava od 1. do 28. rujna ove godine u Centru Marijapoli u Castelgandolfu prva prava skupština. Zajednice Pokreta na svih pet kontinenata poslale su 3050 predstavki i razrađenih ideja, od kojih su više od 600 poslali mladi. Predložena su i imena za novo vodstvo: predsjednicu, dopredsjednika i generalne vijećnike. Na skupštini sudjeluje i 49 uzvanika.
“Mislim da u Crkvi nema skupova sličnih ovome, kako po broju sudionika i raznolikosti zvanja, tako i po nazočnosti braće drugih crkava, drugih religija i osoba bez vjerskih uporišta”, tvrdi fra Egidio Canil, franjevac konventualac s velikim iskustvom, član pripremnog odbora Skupštine. Problem je kako njime upravljati. “Svaki birač prvenstveno se zalaže u življenju rečenice: ‘Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tamo sam ja među njima’. Ako je Isus prisutan, On vodi skupštinu, čini je plodnom i djelotvornom te vrednuje bogatstvo tolikih različitosti”, odgovara fra Egidio sa sigurnošću.
Nakon 6 godina predsjedanja, Maria Voce došla je na skup nasmijana, vedra i optimistična, kao i uvijek. Postavili smo joj nekoliko pitanja.

Među zahtjevima za promjenama, koji te se najviše dojmio?
Ima onih koji traže da se rastereti ustroj, kako bi bolje mogao služiti životu, ali da se ne preokrene postojeći red. Najveći broj zahtjeva svakako se odnosi na traženje veće zauzetosti. Iz toga proizlazi dvostruka potreba: da budemo povezaniji među nama i više formirani kako bismo, u svjetlu karizme jedinstva, bolje odgovorili na današnje izazove.

Hoće li Skupština najprije usredotočiti svoju pozornost na teme ili na osobe koje će se birati?
Na teme. Nakon tri početna dana duhovnih vježbi predvidjeli smo iznošenje završnog izvještaja predsjednice, nakon čega će slijediti rasprava. Potom ćemo se baviti osnovnim temama kroz rad po skupinama i rasprave na plenarnom zasjedanju. Dijalog će biti prilika da se upoznaju najdarovitije i najobrazovanije osobe, kako bi ih se moglo birati.

Ali zar nije popis kandidatkinja za predsjednicu zatvoren s pet imena?
Pet kandidatkinja je proizišlo iz vrlo širokih konzultacija, ali te smjernice ne uvjetuju slobodu odabira Skupštine. Ona može izabrati fokolarinu koja nije na tom popisu.

Nalaziš se na čelu popisa poželjnih kandidatkinja. Kako tumačiš taj podatak?
Kao izraz ljubavi i poštovanja. Ali tumačim ga i kao strah od promjene. Usprkos želji za promjenom, imam dojam da u mnogima postoji bojazan koja se može sažeti ovim riječima: “Dobro nam je krenulo, ali što će se dogoditi ako promijenimo?”

Slažeš li se s tim?
Ako sam ja mogla biti predsjednica, smatram da može i bilo tko drugi. Duh Sveti je vodio mene, Duh Sveti će i dalje voditi bilo koga. Ta poželjnost istodobno bi mogla biti i Božja volja koja će se očitovati kroz suglasnost Skupštine. Tada ću postupiti u skladu s tim.

Ako ne budeš opet izabrana, što misliš raditi?
Ići na bilo koju stranu svijeta, ljubiti ljude i služiti Pokretu. Možda s nekim zaduženjem kao što je pomoć fokolarinama, ili živjeti jednostavno kao fokolarina koja radi što je potrebno.

Nikakvo zaduženje u Centru?
Ne bih se držala toga da ostanem ovdje. Ali ne bih se ni plašila ostati i obavljati neki drugi zadatak. Time se ne bi se puno promijenilo, niti meni niti onima oko mene. Barem tako mislim. I nadam se. U gradiću Montetu (Švicarska) pitala sam nazočne: “ako ne budem izabrana, hoćete li me manje voljeti?” Izgrađeni odnos ostaje.

Je li ti neki san ostao neostvaren?
Rekla bih da je sve pokrenuto, uključujući i proces za Chiarinu beatifikaciju. Željela bih vidjeti priznate pripadnike drugih crkava i drugih religija kao živi dio našega Djela. Na tome stalno radimo, ali to nije tako jednostavno.

Nedavno si ustvrdila da se mnogo osoba vratilo Pokretu. Iz kojih razloga se vraćaju nakon razočaranja?
Mislim da se pojačao osjećaj obitelji među onima koji su ostali i to je bio čimbenik privlačnosti onima koji su otišli. Tko je ostao, potaknut tom ljubavlju, održavao je odnose vjeran onome što su jednom zajedno živjeli. Gledajući učinke, to je bilo od osnovne važnosti.

Na koju vrstu zalaganja bi Pokret trebao više ciljati?
Na formaciju mladih. Treba im prenositi jaka načela tako da otkriju kako se isplati živjeti korjenito za velike ideale.

VT-IT-ART-30810-maria_voce_01Papa Franjo je evanđeoski reformator, blag i zahtjevan. Jesu li članovi Fokolara prihvatili izazov i dopustili da ih se osporava?
Kao i svi drugi, zadivljeni su njegovim riječima i njegovim izborima. Ali ne mislim da se Pokret dovoljno dopustio propitkivati. Morat ćemo napraviti ispit savjesti, osobito po pitanju korjenitosti, počevši od odnosa s osobama, što za nas ostaje i dalje od temeljne važnosti.

Na što misliš?
Nije dovoljno razmjenjivati poruke. Nisu dovoljni mailovi. Jedan takav primjer je posjet pape Franje njegovom prijatelju, evangeličkom pastoru. Svojim posjetom sigurno nije htio srušiti teološka načela Katoličke crkve. Ali se s njim susreo! To ostaje gesta koja govori o njegovoj sposobnosti vođenja dijaloga bez interesa. U Pokretu razrađujemo programe i na području dijaloga, ali katkad ih ostavljamo jer se ne vide plodovi ni razvoj. Međutim, važno je ostati vjerni jednom odnosu i živjeti ga bez nekog drugog cilja.

S kakvim duhom očekujete susret s Papom?
Bit će to privatna audijencija za 500 osoba, 26. rujna u dvorani Clementina u 12 sati. Kao što to činimo pred biskupima, ni od Pape ne želimo ništa tražiti, nego dati. Smatrali smo da je dosljednije ići k Papi na kraju Skupštine i reći mu: “Ovo je naš dar” i “Spremni smo slušati vašu riječ”. Isto smo to savjetovali i članovima drugih crkava – da posjete svoje poglavare i izvijeste ih o rezultatima Skupštine i o odnosima s kršćanima drugih vjeroispovijesti.

Što bi poželjela novoj predsjednici, bilo da budeš potvrđena ili da se izabere druga?
Da uvijek zna slušati Duha Svetoga i posljedično sve raditi u jedinstvu.

 

TRI TEME I OSAM IZAZOVA
Presjek Pokreta fokolara – s njegova 23 ogranka i nazočnošću u 182 države – prisutan je na Generalnoj skupštini. Stvarno je predstavljeno 137 zemalja. Najviše je nazočnih iz Italije (56), Brazila (36), Njemačke (26), Filipina (12) i Kameruna (10).
Radovi će se odvijati na plenarnim sjednicama i u 32 skupine, na razne teme. Osnovne i transverzalne tematike na svim zasjedanjima bit će: raznolikost i jedinstvo Pokreta, njegova otvorenost svijetu i formacija. Iz te perspektive ispitat će se osam izazova koji će se kretati od upravljanja u centru i na teritorijima do aspekata života Pokreta; od lokalnih zajednica do poziva – kako poziva na posvećenje u zajednicama (fokolarima), tako i na korjenitu zauzetost u društvu; od obitelji do novih naraštaja; od dijaloga do odnosa s Katoličkom crkvom i s drugim crkvama.

Print Friendly, PDF & Email