Marija – svemir Sina Božjega
Dok na Božić promišljamo o Akteru čovječanstva koji se pojavio na sceni svijeta, pogled Chiare Lubich počiva na svjetlo plavoj pozadini koja ga obuhvaća i ističe – na njegovoj Majci
Među mnogim riječima
što ih je Otac izgovorio
u svojem Stvaranju,
jedna je bila posve jedinstvena.
Nije toliko bila predmet razuma
koliko intuicije,
ne toliko sjaj božanskoga sunca,
koliko mekana i ugodna sjena
gotovo oblačić hitar i bijel,
što ublažava sunčeve zrake i prilagođava ih
vidnoj sposobnosti čovjeka.
Planom je Providnosti bilo predviđeno
da Riječ postane tijelom,
da jedna riječ, Riječ
bude zapisana na zemlji tijelom i krvlju,
a toj je Riječi bila potrebna pozadina.
Nebeske su harmonije
iz ljubavi prema nama žudjele
preseliti svoj jedinstveni koncert
pod naše šatore:
a trebala im je šutnja.
Akter čovječanstva
koji je davao smisao proteklim stoljećima
te rasvjetljavao i pratio naredna stoljeća
morao se pojaviti na svjetskoj sceni,
no bio mu je potreban bijeli zaslon
koji će mu dati svu važnost.
Najveći naum što ga je Ljubav-Bog
mogao zamisliti
morao se odvijati veličanstven i božanski
i sve boje kreposti
morale su se sabrati u jednome srcu spremne
Mu služiti.
Ta čudesna sjena
što sadrži sunce,
njemu se predaje i u njemu iznova pronalazi;
ta bijela pozadina
beskrajna poput bezdana,
što sadrži Riječ koja je Krist
i u njega ponire,
svjetlo u Svjetlu;
ta uzvišena šutnja
što više ne šuti
jer u njoj pjevaju božanske harmonije Riječi
i u Njemu postaje nota nad notama,
gotovo ton vječnoga rajskog pjeva;
taj prizor, veličanstven i lijep poput prirode,
sažetak raskošne ljepote Stvoritelja svemira,
maloga svemira Sina Božjega,
koji se više ne primjećuje
jer predaje sve svoje i svoje interese
Onome tko je trebao doći i došao je,
Onome tko je trebao učiniti i učinio je;
ona dúga kreposti
što izgovara mir čitavome svijetu
jer je Mir svijetu dala;
to stvorenje zamišljeno u tajanstvenim ponorima
Trojstva
i nama darovano
je Marija.
Odgovori