Slide-la-luna b

 

Snažni su potresi 6. veljače 2023. pogodili južnu i središnju Tursku te Siriju. Katastrofalno podrhtavanje tla uzrokovalo je uništenje čitavih gradova, smrt tisuća ljudi i mnogo nestalih. Donosimo nekoliko svjedočanstava ljudi s tih područja.

 

Umberta Fabris iz fokolara u Istanbulu (Turska) emotivnim glasom pripovijeda u kakvim uvjetima zemlja proživljava katastrofu bez premca koja je u noći između 5. i 6. veljače neviđenom silinom pogodila Tursku i Siriju:

„Već u nedjelju navečer, 5. veljače, vlasti su obavijestile da će u ponedjeljak 6. veljače škole biti zatvorene, jer se strahovalo od jake oluje. Temperature su se kretale oko 0 stupnjeva i to je najhladnije doba godine u cijeloj Turskoj.“

Jačina potresa je nezamislivo visoka. Pogođeno je 10 pokrajina Turske, 13 milijuna ljudi, dok brojna podrhtavanja tla i dalje traju. Do danas se broj žrtava popeo na preko 20.000, a brojke se i dalje povećavaju.

 

Umberta Fabris nastavlja: „Istanbul je udaljen oko 1000 km od pogođenih područja, ali ovdje smo okruženi ljudima koji tamo imaju rodbinu, prijatelje i vijesti su vrlo oskudne. Mobiteli su se ispraznili, nema struje, šteta na komunikacijskoj infrastrukturi je ogromna kao i na svemu ostalome. Stiže samo nekoliko sms poruka ili nekoliko razmijenjenih riječi s velikim smetnjama na telefonskim linijama. Svi pokušavaju doći do vijesti, sa strepnjom zovu nadajući se da će se traženi odazvati pozivu. Isto je i među našim prijateljima iz male kršćanske zajednice u Antiohiji, Mersinu, Adani i Iskenderunu.“

 

WhatsApp-Image-2023-02-08-at-16.54.24-600x431U tragediji između ruševina i mraza bol zbližava srca ljudi. Udružujući snage, bore se, nastavlja nam pripovijedati Umberta Fabris, koja je upravo u Iskenderunu saznala da se srušila bazilike Navještenja. Unutar biskupskog središta, gdje su kuće proglašene neupotrebljivima, okupilo se nekoliko katolika, pravoslavaca i muslimana koji dijele ono što imaju i nude prenoćište.

 

Dojmljivo je vidjeti na tisuće mladih ljudi naguranih u zračnoj luci, spremnih otići na pogođena mjesta i pružiti pomoć, beskrajni red darivatelja krvi ili srednjoškolce koji su se prihvatili raznih aktivnosti. I dalje se uzdamo u Boga i u Njegovu svetu providnost, a u srcu nam je i draga Sirija.“

 

A upravo iz Sirije dolazi glas Bassela, mladića iz Pokreta fokolara. On kaže:

 

„Ovo su razorni dani i u mom gradu Alepu. Dana 6. veljače probudili smo se prestravljeni i odmah otrčali prema stubama u potpunom mraku, jer je nestalo struje. Zaustavili smo se na ulaznim vratima, gdje se nalazi slika anđela čuvara, i molili se, a zatim pronašli mobitel i zapalili svjetiljku. Nisam prepoznao sobu: sve je na podu bilo razbijeno, zidovi i keramika napuknuti, a susjedi su silazili vrišteći. Uzeli smo samo ono što smo mogli staviti u džepove pidžame, obukli jakne, spustili se i izašli vani na kišu i veliku hladnoću.“

 

WhatsApp-Image-2023-02-06-at-09.15.56-600x800Bassel je tu beskonačno dugu noć proveo na ulici gledajući kako se crkve i džamije urušavaju. Na svjetlu mjesečine vidjelo se rušenje zgrada. Malo po malo kako je podrhtavanje tla postajalo sve slabije, stizale su vijesti o prijateljima koji su ostali pod ruševinama i o potpunom urušavanju zgrada. „Naša zemlja nije opremljena za takve katastrofe”, nastavlja Bassel.

Među srušenim zgradama je i sedmerokatnica biskupije Grkokatoličke melkitske crkve. Jean-Clément Jeanbart, nadbiskup emeritus Alepa, spašen je, dok je otac Imad, moj osobni prijatelj i naš učitelj u školi od malih nogu, ostao pod ruševinama.“

 

Ljudi govore o svojim domovima koji više ne postoje, dok hladnoća otežava sve. Crveni polumjesec i Crveni križ popisuju prisutne. Bassel je s volonterima i mladim izviđačima sudjelovao u pripremi i dijeljenju hrane, deka za djecu i mlade. Navečer nije mogao zaspati zbog potresnih prizora koje je vidio.

 

Dok naknadni potresi i dalje ruše zgrade, Bassel razmišlja: „Na vijestima čujemo da neke države u pogođene zemlje šalju stručnjake, timove za pomoć i spašavanje. Osjećamo bol jer nama u Siriju ne mogu poslati ništa  zbog embarga, kao da mi nismo ljudi. Sada smo se vratili kući, gdje je internet bolji i čekamo sljedeće podrhtavanje. Molite za nas da ostanemo živi, molite za one koji su umrli, molite za nestale.“

 

 

Anna Lisa Innocenti i Maria Grazia Berretta

Print Friendly, PDF & Email