Obitelji091217 w

 

Kako raditi na kvaliteti odnosa između muža i žene da bi brak bio što skladniji, bila je tema cjelodnevnog susreta za bračne parove koji se 9. prosinca održao u gradiću Faro u Križevcima u organizaciji ogranka Novih obitelji.

Susret je bio na svoj način poseban i različit od onih na kojima su do sada okupljale obitelji jer je ugostio stručnjake, Michele i Pierro Acler, koji u Italiji već niz godina sa još nekolicinom stručnjaka vode kampove pod nazivom “Putovi svjetla” gdje dolaze supružnici sa najrazličitijim stupnjevima i oblicima krize, a i sa onima koji samo žele poboljšati brak.

Od 40-ak prisutnih osoba bilo je vrlo različitih parova po dužini bračnog staža, ali kod svih je bez razlike prisutna želja da razmišljaju o izgradnji i produbljivanju odnosa. Bilo je onih koji su tek odnedavno u braku – tek mjesec i pol dana, pa sve do iskusnih sa više od 45 godina zajedničkog života, nekih s puno djece pa i unuka, a također i onih bez djece.

Na samom početku razmatrano je koje su kvalitete i značenje dobre komunikacije koju treba razvijati, što je bio i uvod u samu temu: „Njegovati prvo dijete braka – supružnički odnos“. Današnja svakodnevnica je puna je negativnosti koje nas opterećuju pa je istaknuto koliko je važan pozitivan stav i vrednovanje dobrih karakteristika. Jednostavnim upoznavanjem na kojem se svatko predstavio i istaknuo poneku partnerovu najbolju osobinu započele su radionice. To je utjecalo na dobru atmosferu i međusobno otvaranje i povezivanje cijele grupe.

Kako voditi razgovor u dvoje i što dovodi do tenzija, te koja načela i stavovi pojačavaju napetost, pa mogu dovesti i do sukoba, a koji sve načini dovode do dijeljenja mišljenja i konstruktivnog dijaloga? Kroz nekoliko jednostavnih primjera nastojali smo prakticirati način razgovora i slušanja s pažnjom koja ne prekida govornika, već nastoji maknuti u stranu svoje osobne stavove, bez dijeljenja savjeta. Istovremeno govornik treba biti osoba koja ne iznosi osudu, ne zauzima stav nadmoći nad sugovornikom, već iznosi samo vlastite osjećaje i razmišljanja. Ako se želi kritizirati, to se čini bez osude drugoga, ali bitno je podijeliti osobne doživljaje jer ono što ne komuniciramo ne nestaje, nego se kroz vrijeme akumulira i preuveličava.

Koliko god imali znanje o kvalitetnoj komunikaciji, nije jednostavno primijeniti ga. Iako teoriju možda poznajemo, praksa je nešto drugo. Zbog toga smo se složili da bi ovakve susrete trebalo nastaviti i dalje jer su poticajni i podsjećaju nas kako na pravi način razmjenjivati ono što si želimo reći. Kao plamen koji treba često raspirivati ako želimo da nas grije i da se ne ugasi.

 

Print Friendly, PDF & Email