matriosca bluČestitamo Božić vjernicima koji ga slave po julijanskom kalendaru uz iskustvo iz Rusije:

 

 

Što napraviti kad ti tatica – uspješan poslovni čovjek – dade par tisuća eura da novogodišnje praznike provedeš u Europi, Italiji primjerice, i uživaš u šopingu i ostalim besposlicama, a tebi je sve to nekako otužno, jer vidiš oko sebe one koji si takve stvari ni izdaleka ne mogu priuštiti, a možda su i na rubu egzistencije? I kad ti na tvoje dvojbe još doda kako je njemu svejedno hoćeš li novac utrošiti na sebe ili ga dati siromašnima. Podijeliti sumu napola, te smiriti i savjest i taštinu, ne zadovoljavajući u biti ni jednu ni drugu ili se odlučiti na korjenitiji izbor?

Takve su misli ovih dana morile jednu mladu Moskovljanku, koja nije baš da drži do Božića i vjerske tradicije, ali joj savjest nije sasvim ravnodušna na svijet i ljude s kojima se svakodnevno susreće.

“A sve i da dadem taj novac u neki od brojnih dječjih domova – razmišlja ona – kakve li koristi? To je samo kap u moru njihovih potreba, koje se, na kraju krajeva, ne sastoje samo u materijalnom. Kupiti brdo osnovnih potrepština, doći u dom poput bogatog donatora i uručiti im poklon, malo se poigrati s djecom… mogu čak i glumiti “Snjeguročku”, ako treba… No što će im to značiti, što će velikoga promijeniti u njihovu životu? Mnogi uostalom to već i čine…”

Dok je ona zaokupljena svojim egzistencijalnim problemima, profesorica filozofije govori o Platonu i istini kojoj svaki čovjek teži…. Nataša o njoj zna tek toliko da je iz Italije, i nije još zapravo razumjela zašto je u Rusiji, ali u njezinim predavanjima osjeća nešto što nadilazi materiju koju predaje. Tijekom kratkog odmora započinju razgovor. I odjednom iz Nataše, a da ni sama ne zna kako, poput bujice izlazi sve nezadovoljstvo životom, osjećaj nemoći da išta promijeni, kao da se svaka inicijativa svodi na nešto već viđeno i besmisleno…

Profesorica je sluša i ne daje joj odmah odgovor. Postavlja je pred izbor, ali odluku ostavlja njoj, potičući je da razmišlja šire. Nataša osjeća da nije sve tako bezizlazno…

Božić - Moskva Na putu kući u mislima naslućuje moguće rješenje… Razgovara s ocem i evo što smišljaju.

Nataša će poći u dom za napuštenu djecu i reći im da napišu pisma Djedu Mrazu i da mu objasne kakav poklon žele za blagdan. Pisma će odnijeti u očevu tvrtku, gdje je već spremna velika novogodišnja jelka, na koju će ih objesiti poput ukrasa. Svaki će djelatnik uzeti jedno i obvezati se da pribavi poklon koji dotično dijete u pismu traži. Na kraju će s kombijem (iz tvrtke, naravno) odnijeti poklone i uručiti ih svakom djetetu osobno!

Ideja se sviđa svima i krug “donatora” se proširuje. Profesorica je oduševljena njenom originalnošću. A Nataša – presretna! Bit će tu puno posla, već vidi kako će cijeli mjesec biti zauzeta… ali što mari! Raduje se unaprijed, zamišljajući lica djece kad vide da se i njihove želje jednom ostvaruju!

A njezino novogodišnje putovanje… gdje je ono zapravo htjela poći?

 

Brigita Eterović

Print Friendly, PDF & Email