Foco 0002-b.al giornale

 

Giordani je i danas uzor za sve novinare koji žele služiti istini

 

Igino Giordani ostavio je za sobom 4000 članaka, 100 knjiga, bio je direktor 8 dnevnih novina, surađivao je s 41 časopisom, imao je mnogostruke interese i beskonačno široku kulturu. Završio je svoj život 18. travnja 1980., prije 30 godina, život uspravnog stava. Nije izbjegavao postati antifašistom, pa je dao ostavku kako ne bi morao biti direktor kojim drugi upravljaju.

 
Giordani je i danas krajnje aktualan, iz više razloga. Prije svega je on dobar primjer za sve novinare, one koji žele služiti istini ili u najmanju ruku objektivnosti. Njegovo intelektualno poštenje više puta ga je poticalo da izbjegava objavljivanje vijesti sumnjiva podrijetla ili vjerodostojnosti.

 
Nadalje, Giordani nikad nije prihvatio pisanje po diktatu, tj. mijenjanje stvarnosti iz ideoloških razloga. Osim toga, on je strogo izbjegavao da njegovo pero zarobi politička moć. On sam kao zastupnik u parlamentu dobro je poznavao spletke koje je obično koristila vlada i njezini moćnici – osobito fašistička vlada – da bi podredili novine i revije svojim planovima. Giordani je čak znao prijaviti nepoštenje onih koji su iz pozicije oporbe nastojali svrgnuti režim služeći se lažima.

 
Drugi suvremeni element koje susrećemo u Giordaniju novinaru jest strogost pristupanja dokumentaciji i njegova sposobnost da uvijek kaže nešto originalno. Ako nije mogao pisati o politici, pisao je o kulturi. Zabranjivali su mu pisanje o temama iz kulture? Već se okrenuo religiji. Uvijek se znao izboriti za svoj prostor slobode. Zatim, Giordani je čvrsto vjerovao da unatoč tome što novinarstvo nije smjelo postati ideološko oružje, pisac, kroničar se nije mogao osloboditi jasne građanske odgovornosti: ne samo izbjegavati laž, nego i djelovati za istinu. Djelovati, stoga ne podnositi događaje, nego im ići ususret odvažno, bez straha da će se prikloniti neugodnim odabirima.

 
Konačno, Giordani je bio slobodan čovjek, najprije iznutra, a onda i izvana. Zato je imao jasnu svijest o važnosti slobode tiska za jasan demokratski izraz društva. I nije oklijevao protestirati kada je, pod izgovorom djelovanja u korist istine, politička sila stavljala brnjicu mnogim tiskovinama, kako policijskim tako i suptilnim ekonomskim manevrima.

 
Giordani je aktualan, a medijskom prostoru trebaju ljudi kakav je on, koji znaju ne ustupiti pred strahom ili, jednostavnije, pred konformizmom.

 

Michele Zanzucchi

 

 

Sloboda tiskovina

 

Da bi se zastupala sloboda, po kojoj smo djeca Božja, potrebno je da i sam časopis bude slobodan. Nije tako teško pronaći donatore: dovoljno je u zamjenu ustupiti svoju slobodu – svoju dušu.

 

To što je katolički tisak obično tehnički manje privlačan, može nas zasmetati. Ali to može značiti da list nije prodao svoju slobodu: vjerovanje, moral, Crkvu… Osim u slučajevima zastarjelosti zbog pospanosti i uređivačke aljkavosti. Siromašan ali pošten.

 

Da bi se pobijedilo siromaštvo, previše tiska trguje savjestima ili se daje marketingu opscene.

 

Međutim, narod je gladan života i očekuje od tiska – usprkos skandalima i razočaranjima – da mu da vjersku hranu, da odgojno djeluje, da mu pomogne u ljubavi pobijediti smrt.

 

Novinari više od drugih ljudi formiraju javno mišljenje i utječu na duh publike. To može biti dobar ili zao utjecaj, od Boga ili od Sotone.

 

 

Igino Giordani

 

 

Print Friendly, PDF & Email