Atila TalosDonosimo iskustvo predstavljeno na međunarodnom susretu u Križevcima u listopadu ove godine

 

S Ekonomijom zajedništva sreo sam se prije više godina preko mojih roditelja. Trenutno radim u jednoj velikoj tvrtki, gdje nastojim svaki dan unijeti etiku zajedništva na svoje radno mjesto, u kontaktu s radnicima i kolegama. U stresnim situacijama drugi imaju naviku vikati ili se svađati, ali ja to ne radim, a govorim i drugima da se situacija tako neće riješiti i problemi će ostati.

Moj otac je prošle godine trebao otići na susret Ekonomije zajedništva u Otmaring (Njemačka), ali u zadnji čas je otkazao zamolivši mene da odem umjesto njega. Meni to nije išlo, a osim toga, supruga i ja smo već bili izradili plan troškova za taj mjesec. Ipak smo odlučili da ću upitati slobodne dane na poslu, znajući unaprijed da će odgovor direktora biti negativan. Teško je dobiti slobodne dane i treba ih zatražiti mnogo ranije. No mi smo se dogovorili da nam direktorov odgovor bude znak što učiniti. Znak je doista stigao, odmah slijedeći dan. Direktor mi je bez ikakvih problema dao slobodne dane, što mi je zvučalo nevjerojatno.

U Otmaringu sam čuo iskustvo Crisa i Johana iz Belgije. Iznenadio sam se da ima tako velikih tvrtki u Ekonomiji zajedništva i da posluju tehničkim proizvodima, što mene jako zanima. Prišao sam im s oduševljenjem i rekao da sam ja sebi izradio toplotnu pumpu i da me oduvijek zanimalo korištenje alternativne energije. Na umu mi je bila nadasve želja da dam svoj dio za Ekonomiju zajedništva, iako ne radim u poduzeću gdje se taj projekt prakticira. Uvijek sam tražio put kako doći do toga da postanem član Ekonomije zajedništva.

Ostali smo u kontaktu i oni su me pozvali da dođem u Belgiju i posjetim njihovo poduzeće. Nije sve išlo glatko, ali tamo se počeo očitovati Božji plan. Kako sam već neko vrijeme tražio drugi posao, pomislio sam da bih možda mogao proizvoditi nešto u Srbiji i prodavati njima u Belgiju. No oni su imali potpuno drugačiju viziju. Željeli su kao tvrtka otvoriti posao u drugoj državi. Meni se svidjela ta ideja, ali kad sam se vratio i to ispričao Boglarki, ona nije bila oduševljena kao ja. Međutim, rekla je da će me podržavati, ako ja mislim da je to ono što sam tražio. No trebala mi je pomoći u engleskom prijevodu nekih pisama za Cris, potom sam trebao izraditi analizu tržišta, a nisam znao kako pored mog zahtjevnog posla. Trebao sam ponovno njenu pomoć.Ekonomija zajednistva - Atila Talos

Posvuda smo intervjuirali ljude, zamolili smo naše prijatelje da pitaju njihove prijatelje, sve naše susjede, obitelji na našim susretima, ali ipak je išlo jako sporo, broj ispitanika nije bio veliki. Tada smo odlučili otići u Novi Sad, pedesetak kilometara od nas. Tamo je veliki sajam za vikend i moći ćemo ispitati puno više nepoznatih osoba. Stali smo na dva odvojena mjesta na sajmu, kako bismo bili brži, a i da ne zastrašujemo ljude, jer nitko ne voli anonimna anketiranja. Ubrzo sam nazvao Boglarku, jer sam bio jako deprimiran. Nitko nije htio razgovarati sa mnom, čak su bili ljuti što ih zaustavljam. No ona se nije javljala. Nakon nekoliko minuta opet sam ju nazvao, jer sam se osjećao još gore, ali ona opet nije odgovarala. Kad me je napokon nazvala, rekla mi je da se nije mogla javiti jer je razgovarala s ljudima, te da svi žure, pa je morala brzo zapisati informacije koje je skupila. Neki su se zaustavili kad su čuli da se razgovara o grijanju i dodali svoje komentare, pa je morala i njih zapisati što prije, da ih ne bi zaboravila. Taj joj je dan je bilo vrlo pozitivno iskustvo. Malo po malo počela je vjerovati da u našoj državi ima šanse za takvu tvrtku. Ali pravi preokret se dogodio kada su Cris i Johan došli u posjet nama.

Nisam ni razmišljao da bih imao svoju tvrtku niti da išta ulažem. Prije tri godine počeli smo graditi kuću i još je nismo završili, pa nam je obiteljska kasa potpuno prazna. Želio sam promijeniti posao, a Ekonomija zajedništva bila mi je san. Vodio sam velike pregovore sa suprugom, ali vidio sam da Bog to očekuje od mene i od moje obitelji. Ja sam rekao “da”, i a oni su rekli “da” zajedno sa mnom, i obećali mi pomoć u svemu što mogu. Ovoga ljeta došli su sa mnom u Belgiju. Bilo je malo naporno jer nam je trebao odmor. Naime, posljednje dvije godine nismo išli na odmor jer smo gradili kuću, a ove smo godine obećali djeci, ali nismo išli zbog putovanja u Belgiju. No obitelji Crisa, Koena i Johana su se pobrinule da provedemo radni kamp ne samo radeći nego i uživajući u predivnim gradovima Belgije i u prijateljskim avanturama s njihovim obiteljima.

Isplanirali smo da poduzeće počne s radom u mjesecu studenom. Sada pripremamo dokumente, a moram dati i nekoliko ispita za dobivanje nekih dozvola. Prošlog mjeseca sam dao otkaz na radnom mjestu, ali dogodilo se nešto sasvim neočekivano. Dan ranije direktor mog sektora je imao srčani udar. Budući da sam ja njegov prvi asistent, morao sam preuzeti i njegov dio posla. Vlasnik me zamolio da zbog novonastale situacije ostanem do kraja godine. Složio sam se mada to znači da moramo odgoditi sve naše već dogovorene termine. Učinio sam taj korak prema njemu jer je to naš stil života.

 

Atilla Taloš

 

Izvor Novi svijet 12/2014

Print Friendly, PDF & Email