scultura-Mater-Cristi_AveCerquetti_CentreArt_Loppiano

Chiara Lubich jednoga je dana zapisala: “Težnja mojega života je živjeti uvijek Riječ, biti Riječ, Riječ Božja. Toliko je ljubim da kad bi me netko upitao “Tko si ti?”, željela bih stići dotle da odgovorim: “Riječ Božja”. Ta njezina težnja iščitava se i iz jedne misli od 8. prosinca 1972. Proročkim pogledom Chiara gotovo da relativizira i samu duhovnost jedinstva koju joj je Bog dao, kako bi svojim sljedbenicima ostavila samo evanđelje. No podsjeća da nikad ne zaboravlja na dragocjeni ključ kojim se ulazi u evanđelje: kad je u Trentu sa svojim prvim prijateljicama u Isusovoj Novoj zapovijedi, ostvarenoj mjerom ljubavi očitovanoj u vapaju napuštenosti (usp. Mt 27, 46), otkrila tajnu jedinstva: “Da svi budu jedno” (Iv 17, 21).

 

Gledajući Mariju sjećam se da mi se jednoga dana učinilo da sam bolje razumjela kako je ona ljubila Oca, poučena od Sina kako Ga ljubiti, te kako je posljedično bila ljubljena od Oca. U njoj se u punini ostvarilo ono što Isus kaže o Ocu: “Ljubio si ih kao što si mene ljubio ” (Iv 17, 23), pa je stoga nju Otac ljubio kao što je ljubio Sina.

Za Mariju doista vrijedi sljedeće: Otac je ljubi kao Sina. Marija je dopustila da se evanđelje ostvari u njoj. U njoj sam stoga vidjela Kći u najvišem smislu, izabranu kći Očevu, kako je naziva Koncil (Lumen gentium 53).

Ona je bila kći Božja kao što je i Isus – iako na drugačiji način – Sin Božji. I kao što je Isus ljubav Očeva koja je postala osoba, ona je bila – tako mi dođe da je nazovem – žena Ljubavi: Kći Božja, Žena ljubavi! Bila je doista izvanredno lijepa!

I shvativši bolje kako je Isus ljubio nas svoju braću a osobito svoju majku, postala nam je jasnija rečenica iz Evanđelja gdje on kaže da će se opasati i služiti nas u Kraljevstvu nebeskom.

Vidjevši u Mariji toliku jedinstvenu ljepotu, a zamišljajući je i vidjevši samu – jer osim Isusa uz nju nisam nalazila djecu takve majke – preporučila sam joj da na zemlji stvori sebi obitelj sinova i kćeri koji će biti posve jednaki njoj.

Sada mislim da mi je tu molitvu predložila ona, sva zauzeta da na zemlji oblikuje buduće Djelo Marijino.

Jedna mi se misao vraća u dušu:

 

Onima koji te slijede ostavi samo evanđelje. Ako tako učiniš, ideal jedinstva će ostati. (…) U vremenu dok živiš ti i drugi korisni su pojmovi, rečenice, slogani koji će evanđelje učiniti bliskim suvremenom dobu, ali te misli, te izreke, te gotovo “riječi života” će proći.

Kad jedinstvo među kršćanima bude blizu ostvarenju, ekumenizam više neće biti daleki cilj; kad se dostigne određeno jedinstvo u svijetu, neće se više govoriti o čovjeku-svijetu kao o idealu kojemu treba težiti; kada pretežno ateistički svijet bude natopljen Božjom zbiljom, ateizam više neće toliko dolaziti do izražaja.

Pa i sama duhovnost jedinstva, koja je danas lijek za ovo doba, kad dostigne svoj cilj, bit će postavljena uz sve ostale nastale iz raznih karizmi koje je Bog darovao Crkvi tijekom stoljeća.

Ono što ostaje i uvijek će ostati jest evanđelje, koje ne podliježe prolaženju vremena: “Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti” (Mt 24, 35).

Ovdje je riječ o svim Isusovim riječima.

 

Primjećujem da se bez daljnjega moramo svim snagama prilagoditi vremenu u kojem živimo, slijedeći osobita nadahnuća što nam ih Bog daje, da bismo nosili i gajili u nama i u onima koji uz nas prolaze kraljevstvo Božje. Ali sve to trebamo raditi znajući da je život prolazan, znajući da postoji vječni Život što ga je Bog navijestio svojim evanđeljem.

Moramo u našem srcu podrediti sve misli kao i korisne ali ne sasvim evanđeoske navike, te stalno obnavljati našu vjeru u evanđelje koje ne prolazi. To daje jamstvo jednome Djelu kao što je naše – otvoreno svim pozivima Crkve, svaki nastao iz jedne Riječi Božje – da će se nastaviti.

No ono što ćemo uvijek morati činiti jest vraćati se neprestano na početak Pokreta i sjećati se kako nam je Bog darovao predragocjeni ključ za ulazak u evanđelje (…)

Ako tako učini, Djelo Marijino će ostati na zemlji doista kao druga Marija: čitavo evanđelje, ništa drugo do evanđelje, a budući da je evanđelje, neće umrijeti.

 

 

Print Friendly, PDF & Email