Otkriće Oca

 

Iskustvo usvojenog djeteta

 

Moja je majka bila još jako mlada kada je tata umro. Ponovno se udala i dobili su dvoje djece. Ali novi tata nije radio. Provodio je dane u gostionici ispod kuće. Često je bio agresivan prema nama. Nakon kratkog vremena rastali su se.

 

Za mene i moju braću započelo je teško razdoblje selidbe. Na kratko vrijeme smjestili bi nas u neku obitelj, potom u drugu. Mama više nije bila sposobna brinuti se za nas. Budući da sam bio najstariji, nastojao sam uzeti na sebe teret svoje braće koju sam jako volio. Pa ipak, nedostatkom čvrstog uporišta s vremenom se mijenjao naš karakter. Počeli smo se zatvarati i biti nepovjerljivi prema svima. Ponekad bi nas neka obitelj lijepo primila, ali sve je bilo na kratko vrijeme. Kod drugih nam se činilo da su nas iskrcali kao pakete. Jedini cilj im je bio zaraditi nešto za skrbništvo.

 

Drugo strašno razdvajanje bilo je kad su jednoga dana došli uzeti moju braću i odvesti ih u šetnju. Odmah sam shvatio da ih više neću vidjeti, a s njima je odlazio još jedan dio mene. Ubrzo nakon toga pozvala me jedna nova obitelj i s njima sam proveo dan. Pomislio sam: “Jedna od mnogih koja će me na kraju iskrcati!” Međutim, na moje iznenađenje navečer su mi rekli da su me odlučili zadržati u obitelji. Ukoliko sam htio, mogao sam postati odmah dio njihove obitelji. Privučen njihovom jednostavnom ljubavlju, što je za mene bila novost, prihvatio sam.

 

Osim što sam malo po malo upoznavao nove roditelje, susreo sam i mnoge njihove prijatelje, ljude koji su nastojali živjeti Evanđelje. S jednim dječakom moje dobi odmah se uspostavio odnos dubokog prijateljstva. Dirnula me njegova velika raspoloživost. Bio je spreman učiniti bilo što samo da bi me obradovao, doista bezinteresnom ljubavlju. Tako sam malo po malo i ja počeo živjeti poput njega, izlazeći iz svoje sebičnosti. Otkad su me moja braća napustila, imao sam naviku da ljubomorno čuvam za sebe sve ono što bih dobio na poklon. Uz njegov primjer otkrio sam radost što svoje stvari mogu podijeliti s drugima.

 

Moj život je opet dobio smisao. Živo sam osjetio ljubav Boga Oca koje me uvijek prati, pa i u trenucima patnje.

 

Jedne večeri prijatelji iz ulice pozvali su me da s njima pogledam pornografski film. Kad smo došli pred kino rekao sam im da ću ih pričekati vani. Nakon samo deset minuta vidio sam da se vraćaju. “Draže nam je tvoje društvo – rekli su mi – naše prijateljstvo vrijedi više od nekog filma”.

 

U jednom razdoblju uhvatila me neka kriza i osjećao sam se izvan svega. Bio sam potpuno zbrkan i odlučio sam sebi organizirati život, u potpunoj slobodi: dosta mi je bilo crkve, nisam više htio ljubiti…

 

Tada sam doživio ljubav pravih prijatelja. Usprkos mojem odbijanju, oni me nisu ostavili. Osjećao sam njihovu ljubav i ljubav Oca svih ljudi. Tako mi se vratilo svjetlo.

 

Gledajući na moj život mogu reći da ne samo da sam našao ljubav naravne obitelji, makar me je ona samo usvojila, nego sam našao i još jednu veću, obitelj djece Božje, gdje je Marija majka.

 

A. P.