Domenico Mangano1-720x0-c-default

Otvoren postupak za proglašenje blaženim Domenica Mangana, laika i oca obitelji

 

Postupak za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega Domenica Antonia Mangana otvoren je 11. studenoga u Centru Marijapoli u Castel Gandolfu. Misno slavlje predvodio je kardinal João Braz De Aviz. Molbu da se započne postupak odobrio je biskup Albana mons. Marcello Semeraro.

 

Na svečanom obredu sudjelovalo je preko tisuću osoba, među kojima i njegova supruga Maria Pia s djecom, predsjednica Pokreta fokolara Maria Voce, dopredsjednik Jesús Morán, prijatelji iz mladih dana i mnogi drugi koji su ga upoznali kroz njegove zapise i svjedočanstva. Među njima je bio i Agostino Moscatelli, njegov prijatelj iz stranke još iz 1968., iz godina velikih političkih bitaka koje će se nastaviti sve do devedesetih. Raffaela Saraconi, pročelnica u gradu Viterbu, nazočila je u ime gradonačelnika. Nije ga osobno upoznala ali ga drži nadahniteljem zbog njegovih veoma suvremenih političkih intuicija. “Našemu je gradu čast što smo ga imali kao građanina i kao dužnosnika”, rekla je.

DomenicoMangano-e1510762118811

 

Supruga Maria Pia istaknula je da je bio veliki altruist – zaljubljen u osobu, bližnjega, osobito onoga u poteškoćama, problemima, izvan svake mogućnosti da se socijalno oporavi. Ta velika ljubav prema čovjeku potaknula ga je na izgaranje u političkom zauzimanju u svom gradu Viterbu, a potom i šire. Zajedno s Chiarom Lubich utemeljio je Politički pokret za jedinstvo i bio među njegovim najvećim pristalicama i širiteljima u Italiji, Europi i svijetu.

 

Kao voditelj Nacionalnog instituta za socijalnu sigurnost (INPS) u 37 godina rada pomogao je brojnim osobama. “Pred njegovim je uredom uvijek bio red, jer on bi doista preuzeo na sebe probleme svakog umirovljenika. Tražio bi sve korisne savjete kako bi pronašao rješenje. Njemu bi se obraćali i ljudi iz drugih sjedišta INPS-a”, napisao je Renzo Salvatori koji je s njim radio 30 godina a sada je član povijesne komisije za proučavanje njegova života.

Njegov su ured zvali “ured za nemoguće parnice”.

 

Rođen je 1938. godine u malom naselju Anzi u južnoj Italiji. Godine 1949. s obitelji se seli u Viterbo. Kao student-radnik završio je fakultet ekonomije i trgovine. Nakon toga upoznaje Mariju Piu koja 1966. postaje njegova žena. Dobili su troje djece, dvije kćeri i sina.

Za Domenica su to godine velike zauzetosti u obitelji, na poslu, sa studentima, u sindikatu, u Katoličkoj akciji, u studiju. Tih godina započinje političku aktivnost u gradskoj upravi Viterba.

 

Mangano se susreo s Pokretom fokolara 1974. i s Marijom Piom poletno je prionuo uz njegove ideale. Aktivno se zauzeo u grani Božjih volontera. Upravo su se oni okupili u Castel Gandolfu iz čitavoga svijeta (među njima i predstavnici iz Hrvatske) kako bi bili kruna svečanosti otvaranja postupka za proglašenje blaženim ovoga njihova brata “koji postaje baština i dar za čitavu Crkvu i čovječanstvo”, kako je rekao kardinal De Aviz. Potom je nastavio: “Politika je teška dimenzija života i vrlo je važno naći uzor u koji gledati, koji nam pokazuje kojim je putem moguće ići. U Domenicu imamo svjetlo pred sobom. Lijepo je gledati tamo gdje je i svjetlo mnogih drugih koji su nam prethodili, a daju nam razabrati narod u hodu prema svetosti.”

Domenico 20111222-021

 

“Na poziv da se daruje Bogu Domenico je odgovorio sa spremnošću, vjernošću, u kontinuitetu, no nadasve uvijek s potpunom slobodom savjesti. Slobodno odabire društvenu zauzetost i usmjerava se u političku. Nakon susreta s Pokretom fokolara slobodno svakodnevno brusi svoju dušu na “svetom putovanju” u jedinstvu s braćom. To iskustvo osvaja u korijenu aktivnog građanina punog snage, tog zauzetog i borbenog laika, žestokog i jetkog političara, autentičnog kršćanina bogatog vjerom”, rekao je nakon smrti “blagog prijatelja, više nego brata, diskretnog i mudrog pouzdanika” Tomasso Sorgi. On je s Domenicom dugi niz godina dijelio zajedničku želju da poveže nebo i zemlju, gorući žar da prevede u tešku političku arenu provokativnu evanđeosku poruku. S njim je dijelio nadasve nastanak Političkog pokreta za jedinstvo, onaj stil življenja politike koji obilježava izgradnja općega bratstva, a u političke ga je klupe donio Igino Giordani, njihov zajednički uzor.

Umro je u Viterbu 22. prosinca 2001. Godinu dana ranije dijagnosticiran mu je neizlječivi tumor. Tu je vijest primio sa sviješću da mora “zatvoriti prvo dugo poglavlje života polažući ga u Isusovo milosrdno srce, kako bi otvorio drugo, posve novo”, što je napisao Chiari Lubich javljajući joj svoje stanje.

Domenico Mangano posjetio je Hrvatsku 1999. godine s Chiarom Lubich.

 

DomenicoMangano_01Imala sam milost biti na otvorenju postupka za kanonizaciju Domenica Mangana. Dojmilo me se to što se Domeniko na kraju dana često pitao: “Jesam li danas što izgubio kako bih mogao zagrliti Isusa napuštenog?” Zato ovih dana odmah ujutro pitam Isusa: “Što mi pripremaš danas, čime ćeš me iznenaditi i iza koga ćeš se sakriti?” Onda dođe večer i gle iznenađenja! Bio je tamo kada mi se činilo da sam gubila vrijeme čekajući tramvaj i rekla mu “to si ti, Isuse”. Kada sam po tko zna koji put slušala istu priču moje stare znanice, kada sam zagrlila bol jer me povrijedila osoba od koje to nisam očekivala.

Svaki dan sada ima novi smisao. Moje vrijeme nije izgubljeno ako je darovano iz ljubavi. Da bi svijet bio bolje mjesto za život trebam se mijenjati ja, sve ostalo trebam prepustiti Stvoritelju. Lijepo je sjetiti se Domenika i nastaviti njegovu avanturu. (Mirta Biba)

 

 

Print Friendly, PDF & Email