Ponovni “da” ekonomiji zajedništva u svakodnevnom životu

 

U subotu 12. svibnja održan je u Križevcima kongres Ekonomije zajedništva pod nazivom “Ponovni ‘da’ ekonomiji zajedništva u svakodnevnom životu”

 

Posebni gost bio je međunarodni koordinator Ekonomije zajedništva, naš Luigino Bruni. Na kongresu su se okupili sudionici iz Hrvatske, Srbije i Slovenije, poduzetnici, ekonomisti, prosvjetni radnici i mladi, te drugi zainteresirani za mogućnosti koje pruža Ekonomija zajedništva. Nakon uvodnih riječi profesorice Mirne Valdevit i Domagoja Sajtera, sudionici su se u manjim skupinama imali prilike bolje upoznati, razmijeniti iskustva i poteškoće te razgovarati o tome što za njih znači ekonomija zajedništva. Predstavnici svake grupe podijelili su zatim svoja iskustva s prisutnima, a bilo je zanimljivo i poticajno čuti o nedavno održanim događajima Ekonomije zajedništva u Bratislavi i Parizu, gdje su neki poduzetnici EZ iz naše zone imali prilike sudjelovati u akceleratorskom Startup booster weeku, predstaviti svoje proizvode, razvijati poslovne veze i razmjenjivati iskustva s poduzetnicima iz drugih zemalja.

 

Luigino Bruni je, pak, govorio o Ekonomiji zajedništva u svijetu, a zatim otvorio dijalog s prisutnima i odgovorio na neka vrlo konkretna pitanja prisutnih. Jedno od njih odnosilo se na specifične izazove s kojima se susreću poduzetnici koji utiru nove putove u svojim sredinama, a jedno na problem nedostatka radne snage koji muči ne samo Hrvatsku, već i druge zemlje u regiji, pa tako, tvrdi Luigino, i Italiju.

Odgovarajući na prvo pitanje, Luigino nas je na vrlo ohrabrujući način podsjetio na to da i neuspjeh može biti dar. Poteškoće koje nas suočavaju s vlastitim ograničenjima, rekao je, također nas podsjećaju na to koliko su nam potrebni drugi i bogatstvo darova koji oni u sebi nose. Upuštajući se u nove projekte, otkriva nam važnost vještina i znanja kojima nas mogu obogatiti drugi,  posebno na područjima koja nama nisu jača strana, dok mi sami svojim vještinama možemo biti dar njima kad su u potrebi, a na taj način uspostavljene veze obogaćuju zajednicu u cjelini.

 
Posebno je značajan i aktualan bio Luiginov odgovor na pitanje nedostatka radne snage. On je naglasio priliku koju u tome smislu predstavljaju imigranti i izbjeglice koji stižu u Europu, a zatim se usredotočio na temeljnu vrijednost koju u tom smislu predstavlja sloboda kretanja. Naglasio je koliko je pogrešan strah i netrpeljivost prema migrantima s Bliskog Istoka i iz afričkih zemalja kojemu, nažalost, danas prečesto svjedočimo, rekavši kako to zaziranje, na kraju krajeva, nije u skladu ni s tekovinama na kojima se temelji europska kultura. Podsjetio je kako su još naši djedovi i očevi, kao radnici iz siromašnijih i nestabilnijih europskih zemalja, uključujući naše krajeve i njegovu domovinu Italiju, u potrazi za boljim životom odlazili na Zapad, posebno u Ameriku, gdje je njihova kultura bila strana i neobična postojećem stanovništvu. Moglo se, dakle, zaključiti kako se današnja situacija ne razlikuje puno od ondašnje. Ovaj planet pripada svima, naglasio je Luigino, te svatko ima pravo, neovisno o tome gdje se rodio, ići kamo god mu se svidi ne bi li tamo sagradio dom i pronašao sreću, te je fundamentalno pogrešno graditi zidove i stvarati zakone koji to sprječavaju.

 

Dan smo potom nastavili slavljenički, na otvaranju mini uljare Kapljica sunca gdje je već započela proizvodnja hladno prešanog suncokretovog ulja. Tu smo mogli vidjeti kako se Ekonomija zajedništva ostvaruje u praksi svakodnevnog života, a slavlje je uveličao i dolazak križevačkog gradonačelnika Marija Rajna, koji je pozdravio otvaranje novih radnih mjesta i stvaranje novih poslovnih prilika u svojoj zajednici.

 

Tri radionice, jedna namijenjena poduzetnicima, druga mladima, a treća svima koji su željeli saznati nešto više o tome kako doprinijeti kulturi davanja u svojoj sredini predstavljale su kulminaciju i završni dio kongresa.

 

Mladi, a i svi oni koji su se tako osjećali, na radionici su proveli još obogaćujućih trenutaka s Luiginom, a on je tom prilikom govorio o važnosti prepoznavanja i slijeđenja vlastitog poziva, što god on bio. Poziv je ono što odzvanja u našoj nutrini i hrani je, rekao je Luigino, a čak i ljudi koji ne vjeruju u Boga govore o njemu kao o nečemu što ih nadilazi, te potječe od Nečega što je veće od njih samih. Poziv je ono što nam daje svrhu, pa je važno prepoznati i slijediti taj unutarnji glas kako bismo na pravi način doprinijeli svijetu oko sebe i obogatili ga.

 

Ohrabreni i nahranjeni ovim iskustvom, osnaženi sviješću o nastojanjima drugih u ostvarivanju ciljeva Ekonomije zajedništva, vratili smo se potom u svoje zajednice i ponovno zasukali rukave.