Stvoreni smo od ljubavi i za ljubav



 




Gledajući ljudske stvarnosti Božjim okom bivamo iznenađeni koliko je upornog nastojanja potrebno kako bi se ljude potaklo na vršenje dužnosti da ljube braću. To je kao da bi se trošila ogromna energija kako bi se ljudi uvjerili da im je dužnost živjeti, biti sretni i da im se isplati ne izumrijeti. Brat nije artikl koji treba tolerirati, nego sredstvo za život; on je život za nas. A nama je potreban kako bismo došli do Boga, stoga do života, do sreće. Bez brata bili bismo kao u gradu bez ulica. Ljudima koji idu pješice nebo nije dovoljno. Zato, kad susretneš brata i ljubiš ga, ti u tu ljubav automatski ucjepljuješ Božju ljubav, oslobođenje od zla, pristup dobru. Prestaje samoća, to zlo koje donosi dosadu u velegradovima. I opet pronalazimo potpunost života za koju nisu dovoljna materijalna dobra, dobivamo i duhovna dobra.

Možda je u određenoj situaciji taj i taj brat protivan, težak, zatvoren… Tada ga ljubimo kao sliku trpećeg Krista, raspetog, napuštenog, mrtvog… te se u toj ljubavi i njegovi možebitni stavovi mržnje i zlokobnosti pretvaraju u elemente otkupljenja. Naše nam patnje tada donose više dostojanstvo, čine nas Božjim suradnicima. A ta se blagodat onda izlijeva u društvo, gdje se zloća ne iskorjenjuje topovima, ne obuzdava se policijskim snagama, nego se ukroćuje ljubavlju. Za to je dovoljno, u uredu i na nogostupu ili na bilo kojem mjestu, približiti se jednom ili više braći i oživjeti ono što jest život, zajedništvo.

Čovjek je stvoren od ljubavi, stvoren je za ljubav i živi onoliko koliko ljubi. Nije mu dovoljno biti ljubljen, a beskrajno je ljubljen od Boga. Zar nismo u vremenu zajedništva?

Zajedništvo dostiže vrhunac u vrhovnoj zajedničkoj vrijednosti, a to je Krist među nama: u društvu, u uredima i u bankama (čak…), u parlamentu (ni više ni manje…), i u laboratoriju, u crkvi i u kući. Zato se treba prihvatiti posla u ovom životu i ne tratiti vrijeme. Zajedništvo s bratom znači dati u zajedništvo dobra duha i dobra tijela: Oče naš na nebesima i kruh naš svagdanji na zemlji. To je otkrivena tajna po kojoj se ljudski suživot preobražava u uzlazan hod prema jedinstvu svih u Kristu.

Igino Giordani

Iz Le due città (Dva grada), Città Nuova, 1961.

Print Friendly, PDF & Email