Chiara vicepostulator

 

Vicepostulator Hilgeman: u privatnom je životu bila ista kakva se pojavljivala u javnosti. U Frascatiju se zatvara biskupijska faza kauze za beatifikaciju i kanonizaciju utemeljiteljice Pokreta fokolara

 

Prvi je to korak. Ali važan! Odlučujući. Poput onih koji u planinama označavaju ritam, tako da kasnije uspon izgleda lakši. Danas 10. studenoga u 16.30 sati u katedrali svetoga Petra u Frascatiju biskup mons Raffaello Martinelli zatvorio je biskupijsku fazu kauze za beatifikaciju i kanonizaciju Chiare Lubich, započetu 27. siječnja 2015.

 

To znači da će se nakon pet godina sakupljanja dokumenata i svjedočanstava postupak nastaviti u Vatikanu. Kongregacija za kauze svetaca istraživat će herojske kreposti utemeljiteljice Fokolara. I u slučaju da se po njezinu zagovoru utvrdi čudo, zatražit će od Pape da je proglasi blaženom. Jasno je da su to faze koje treba povezivati uvjetno. Međutim, polazeći od određenih sigurnosti: glede vjernosti Evanđelju u Chiari Lubich nije postojala razlika između javne slike i privatnog života. Potom, cijeli je svoj život projicirala prema van, u znaku dijaloga, susreta. I sam poziv na svetost živjela je kao dar Božji koji treba podijeliti s drugima, kako bi sazrijevao i u njima.

 

„Upoznao sam Chiaru Lubich kao dječak – kaže Nizozemac Waldery Hilgeman, 38 godina, vicepostulator za beatifikaciju i kanonizaciju utemeljiteljice Pokreta fokolara – možda sam imao deset godina, stoga sa zrelošću te dobi, u punini životnog oduševljenja. Privukla me skupina djece koja su se pridružila i pokušala živjeti karizmu jedinstva. Prvi bliski kontakt dogodio se mnogo godina kasnije. U prosincu 1998. bio sam u Loppianu i sudjelovao u međunarodnoj školi mladih. Chiara nas je došla pozdraviti, upoznati i s nama razgovarati o svom iskustvu. Bio je to fascinantan susret s osobom koja te stvarno zarobi i projicira u Boga.“

 

Kakvu si Chiaru susreo produbljujući njezin život u dokumentima i svjedočanstvima?

Imao sam privilegiju rasti u karizmi jedinstva i zato sam, kako su godine prolazile, Chiaru doživljavao drugačije, ne zato što je ona bila drugačija, već zato što se mijenjala moja zrelost. U tom smislu mogu reći da, budući da sam primio dar da surađujem u procesu njezine beatifikacije, čitajući radove prikupljene od nadležnih tijela, bolje sam razumio kako je ono što se vidjelo na vani ona živjela u potpunosti i privatno. U važnim odabirima kao i u jednostavnim gestama svakodnevnog života, od šetnje do raznih susreta, ona je uvijek bila u Kristovoj prisutnosti.

 

MODERNA SVETICA

 

To je Evanđelje življeno u svakodnevnom životu.

„Upravo tako! Njezina je svetost bila u svakodnevici. Na Angelusu od 1. studenoga Papa nas je podsjetio da su sveci ljudi koje je Bog pozvao da žive uz Isusa, ali “nogama na zemlji”, koji doživljavaju svakodnevni napor, uspjehe, ali i boli i neuspjehe. U tom se smislu Chiara savršeno uklapa u ono što bismo mogli nazvati “modernom” svetošću, koju je predložila Crkva, svetost koja je doista zvanje, ali i dar Božji. Taj poziv traži odgovor i Chiara je to učinila radikalno. I inovativno. Zauzela se za svetost koja se ne odnosi samo na nju, već uključuje najveći mogući broj ljudi. Takozvana kolektivna svetost, koju je ona do posljednjeg trenutka nastojala ostvariti karizmom ut omnes (Iv 17,21), karizmom jedinstva. To znači da ja zajedno s drugom osobom mogu učiniti vidljivom mističnu Isusovu prisutnost među nama, da se svetost postiže hodajući s rukom u ruci prema Bogu.“

 

Još jedan inovativni aspekt njezina svjedočenja je promocija žene.

Dakako, njezino se svjedočanstvo uklapa u perspektivu, koju je potom pokrenuo Drugi vatikanski sabor, koja ženi daje središnju ulogu u društvu i u Crkvi. Crkva je pokret priznala kao „Djelo Marijino“. Uz to je specifičnost Fokolara da je predsjednik žena. Nakon Chiare Lubich došla je Maria Voce. U skladu s karizmom, pored predsjednice je dopredsjednik, svećenik fokolarin.

 

Pretpostavljam da je prikupljanje dokumentacije, s obzirom na Chiarinu popularnost, zahtijevalo ogroman napor.

Izuzetan izazov, svakako. Sakupljeno je više od 35 tisuća stranica dokumenata. Taj je zahtjevan i ozbiljan posao tražio veliko razlučivanje, ali u tome je Crkva učiteljica.

 

Među brojnim saslušanim glasovima, među pročitanim i pregledanim dokumentima, postoji li crvena nit koja nam omogućuje bolje razumjeti Chiaru Lubich?

Najviše dolazi do izražaja postojanost života žene koja je od trenutka kada je osjetila i shvatila dar koji joj je Bog dao, pokušala ga dijeliti, darivati. Ponavljam, karizma jedinstva dovodi vas do uspostavljanja odnosa, u dijalogu s drugima. A Chiara se oduvijek bavila svakom osobom, bez obzira na podrijetlo, kulturu ili vjersko uvjerenje.

 

ŠTO SADA SLIJEDI

 

Sada proces prelazi na Kongregaciju za kauze svetaca.

Započinje druga faza, rimska, zove se upravo tako, u kojoj će se ući više u zasluge njezina života. To je vrijeme za proučavanje i vrednovanje onoga što je do sada prikupljeno.

 

Završetak prve faze dočekan je s velikim zadovoljstvom u Pokretu fokolara.

Da, s neizmjernom radošću, ali življenom i u dimenziji trezvenosti. Jer Pokret fokolara je ove četiri, gotovo pet godina rada, podržavao u sabranosti i u molitvi, a danas će se pretvoriti u slavlje što se za našu utemeljiteljicu zatvara prva faza postupka.

 

Kao postulator vi slijedite i kauzu kardinala Van Thuana, vijetnamskog nadbiskupa koji je herojski svjedočio Evanđelja u zatvoru. Njegova je biografija naizgled posve drugačija od one Chiare Lubich. No postoji li neki zajednički element između njih dvoje?

To je nadasve njihovo prijateljstvo. Van Thuan je s Chiarom imao odnos velike duhovne intimnosti. I normalno je da je to bilo tako, jer sveci među sobom govore istim jezikom, a to je jezik ljubavi, Isusov jezik. U tome je Van Thuan bio stvarno vrlo blizak njoj.

 

Krenuli smo od Vašeg prvog kontakta s Chiarom Lubich. Danas, nakon pet godina rada na njezinu liku, koji Vas element najviše fascinira?

Rekao bih da se u meni pojačao osjećaj duboke naklonosti prema njezinu liku. Osobito osjećam u duši snažan poziv da budem vjeran karizmi koju je Bog darovao Chiari i koju je ona dala čovječanstvu, kroz Djelo Marijino, Pokret fokolara. To je poziv na vjernost, na život u Božjoj nazočnosti i na sveopće bratstvo.

 

KARIZMA JEDINSTVA

 

No, u čemu je Chiara Lubich bila najizuzetnija?

Rekao bih u radikalnosti života, u svakodnevnoj vjernosti, u tome što je na sebe primala boli čovječanstva kroz duhovnost Isusa napuštenoga na križu, što je doprinosila ostvarenju Isusove molitve „Da svi budu jedno“ kako bi Mu donijela „svijet u rukama“, što je bila njezina želja.

 

(Prijevod s talijanskoga jezika članka objavljenoga 9. studenoga na mrežnoj stranici avvenire.it koji možete pročitati ovdje)

 

 

Print Friendly, PDF & Email