Prijateljsko druženje

U nedjelju 24. travnja prostor centra Faro u Križevcima ispunilo je nekoliko stotina Ukrajinaca i njihovih domaćina iz Eparhije, pripadnika Djela Marijina i ljudi iz grada
Vladika Križevačke eparhije Milan Stipić u sastavu svoje eparhije ima skoro trećinu vjernika ukrajinske nacionalnosti. On i njegovi svećenici redovito obilaze ukrajinske izbjeglice u raznim gradovima Hrvatske. Za Uskrs koji se slavio po julijanskom kalendaru u nedjelju 24. travnja, pozvao ih je na liturgiju u svoju katedralu, a nakon toga na ručak i druženje u dvoranu i vanjske prostore našeg gradića Faro. Zamolio je i sve nas iz Djela Marijina da pomognemo u ostvarenju te zamisli. Vijest se brzo proširila i oko 600 Ukrajinaca punih očekivanja došlo je u nedjelju posebnim autobusima u Križevce.

Mnogo je ljudi i organizacija pomoglo kroz donacije i rad u organiziranju ručka, među njima grad Križevci, županija i razne udruge. Vrtić Zraka sunca pripremio je 60 poklona za djecu koje su im potom svečano predali.

U nedjelju je sav prostor našeg centra Faro bio prepun ljudi, najvećim dijelom žena i djece. Mnogi iz grada i okolice došli su pomagati i družiti se s osobama koje nisu poznavali, a čija im je patnja bila tako bliska. Iako su govorili različitim jezicima, mogli su se sporazumjeti. Bila je zanimljiva spontanost u darivanju, prilaženju osobama, uskakanju u malim potrebama. Mnogi su ispričali svoje priče, izrazili svoju tugu i čežnju za domom, a neki su i pokazali želju da saznaju ponešto o mjestu i ljudima s kojima su se tako dobro osjećali.

Sam prostor pomogao je da se stvori pravi ugođaj – netko je rekao milostan prostor! Djeca su imala mjesta za igru, a odrasli su za vrijeme i nakon ručka na razglas slušali i pjevali svoje pjesme. Mnogi su zahvaljivali za prigodu da Uskrs proslave među svojima, za spremnost da budu prihvaćeni… Jedna od njih, hrvatska nevjesta Maša nam je rekla: „Naši su ljudi umorni, jako im je teško, ali kod vas i sa vama mogli su se malo odmoriti i na kratko zaboraviti na rat i na težinu situacije… Mi kao narod uvijek idemo ruku pod ruku s Bogom, a vi nam sada u tome pomažete. Hvala vam!“
Slične osjećaje mogli smo pročitati i u očima ostalih.