Intervju s postulatorom kauze za beatifikaciju službenice Božje Chiare Lubich, don Silvestreom Marquesom

 

Silvestre donStotine izvješća o primljenim milostima i blagodatima, mnoga svjedočanstva, među njima i ona prvih fokolarima sakupljena još prije otvaranja kauze, tisuće podnesenih stranica, grafološko vještačenje, posebna studija o povijesnom doprinosu Chiare Lubich, samo su neki od podataka o radu postulature. Svoj prvi korak postulatura je učinila 7. prosinca 2013. upućivanjem molbe biskupu Frascatija mons. Raffaellu Martinelliju, a potom je 27. siječnja 2015. službeno otvorena kauza za kanonizaciju Chiare Lubich. Tim predvodi don Silvestre Marques, 69 godina, Portugalac. Uputili smo mu nekoliko pitanja.

 

U čemu se sastoji rad postulature? Čime ste se osobito bavili?

“Naš je zadatak predstaviti model svetosti kojoj je Chiara težila tijekom čitavoga svoga zemaljskog života: zajedničarsku svetost, posvetiti se zajedno, što je ona prva živjela. Potom s tom nakanom raditi u službi Crkve. Tako smo u ovoj prvoj godini biskupijske faze kauze za kanonizaciju počeli raditi što je potrebno u institucijskom smislu: prikupljati stavke kojima se može dokazati glas svetosti i njezini znakovi te predstavljati osobe pozvane dati svoje svjedočanstvo o Chiarinom životu i njezinim krepostima. Uz molbu za početak kauze za kanonizaciju isporučili smo sve njezine objavljene tekstove na prvo teološko proučavanje. Imenovano je i povjerenstvo iskusnih stručnjaka iz povijesti i arhivistike koji će dati završno izvješće polazeći od neobjavljene dokumentacije koju su oni prikupili. Rezultat njihova rada biti će sastavni dio Dokumenata biskupijskog upita. Možemo reći da je prva godina bila intenzivna i ključna, kao uostalom i prethodna pripremna godina, sve do dana kada se otvorila kauza. Bile su to dvije godine razlučivanja i rasta u životu i težnji prema svetosti kako je to željela Chiara.”

 

Tko su svjedoci i kada se predviđa završetak biskupijske faze?Molitva za zagovor

“Među svjedocima mnogo je prvih Chiarinih sljedbenica i sljedbenika. Pobrinuli smo se na vrijeme prikupiti njihova dragocjena svjedočanstva. Neki od njih su nas napustili upravo u ovoj godini: Pasquale Foresi, Giuseppe Zanghì, Silvana Veronesi, Graziella De Luca, Dori Zamboni, da spomenemo samo posljednje. Prikupili smo i svjedočanstva rodbine, ali i raznih osobnosti koje su je poznavale. To su kardinali i biskupi, kao što je praški nadbiskup u miru kardinal Miloslav Vlk, prefekt Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života kardinal João Braz De Aviz, apostolski vikar u miru iz Alepa u Siriji mons Armando Bortolaso, potom profesori Andrea Riccardi i Romano Prodi te nekoliko njezinih liječnika.

Kada predviđamo završetak ove faze? Poželimo da povijesna komisija završi s istraživačkim radom do kraja proljeća 2016. i da izradi izvješće do kraja godine. U međuvremenu smo zatražili izvješća stručnjaka iz teologije, duhovnosti i mistike (o. François-Marie Léthel, o. José Damian, o. Fabio Ciardi, mons. Piero Coda, prof. Gérard Rossé) kao dragocjeni doprinos razumijevanju značaja Chiarine misli za budućnost Crkve, čovječanstva i za jedinstvo Crkava. Konzultirali smo i stručnjaka grafologa sa Instituta Moretti di Urbino i dali mu nekoliko Chiarinih svojeručnih zapisa od 1939. pa nadalje. Rezultat te ekspertize je od velike znanstvene vrijednosti i odgovara onome što već znamo o Chiarinoj osobnosti.”

 

Bilo je govora o brojnim primljenim milostima. Možete li nam reći nešto više?

“Imamo zbirku svjedočanstava, počevši od dana nakon Chiarine smrti 14. ožujka 2008. Jedan primjer: navodno čudotvorno ozdravljenje dogodilo se upravo tih dana. Jedna gospođa gledala je televiziju i čuvši da govore o Chiari, iako ju nije poznavala, uskliknula je: ‘Ovo je svetica!’ Narednog je dana njezin unuk trebao biti podvrgnut složenom kirurškom zahvatu. Liječnici su sumnjali da će preživjeti. Ona je rekla: ‘Zamolit ću ovu sveticu da ozdravi moga unuka’. I ozdravljenje se dogodilo kada to nitko nije očekivao. Potom, u jednoj su se obitelji zbog nerazumijevanja prekinuli odnosi s jednim članom. To je trajalo dugo vremena. Bili su veoma žalosni i ojađeni zbog te mučne situacije i rekli su: ‘Ovdje samo Chiara može ishoditi milost i vratiti jedinstvo našoj obitelji’. Molili su za milost i iznenada se obitelj izmirila. Ima i milosti koje možemo nazvati tipičnima, kad netko kaže: ‘Ovdje je Chiarin prst!’, jer su izraz njezine karizme, karizme jedinstva. Ima i milosti o kojima je izvještena Postulatura još prije otvaranja kauze. O drugima su nas obavijestili kasnije. Tako jedan bračni par iz gradića blizu Rima Chiarinom zagovoru pripisuje oporavak supruge od teškog moždanog udara. Došli su osobno na njezin grob i zahvalili joj. Sve to govori kako su ljudi uvjereni da je Chiara živjela kršćansku vjeru na izvanredan način.”

 

Chiara 0316 slajderKakvo je osobno iskustvo vas kao postulatora?

“Mislim da mogu reći u ime svih da je to najveća milost koja nas je mogla zadesiti. Uz osobni odnos koji sam imao s Chiarom a koji je s vremenom rastao, a tako se dogodilo i mojim kolegama u postulaturi, danas osjećam da imam svakodnevni odnos s njom kroz upoznavanje predivnih stvarnosti njezina života. Nikad nisam mogao ni zamisliti da bih mogao imati takav odnos s Chiarom. To je dar i odgovornost, ali za mene i za sve nas je to i vodstvo prema zajedničarskoj svetosti na koju se osjećamo pozvani. Smatramo da trebamo krenuti i od našeg iskustva želimo li doprinijeti očitovanju Chiarine svetosti.”

 

Print Friendly, PDF & Email