Piero-Coda1-1024x649

 

Dekan sveučilišnog instituta Sophia iz Loppiana prof . Piero Coda govori o pozivu na svetost u suvremenom svijetu, temi apostolske pobudnice “Gaudete et exsultate” (Radujte se i kličite)

 

Profesore Coda, zašto papa Franjo opet govori o današnjoj svetosti i čak joj posvećuje apostolsku pobudnicu? Je li suvremeno predlagati svetost kao životni plan?

 

Ja mislim da je veoma suvremeno predlagati svetost kao životni plan, ako dobro shvatimo što je svetost. Svetost nije nešto što dotiče elitu nadređenih, kako se to danas kaže. Kako ju predstavlja Papa, to je nešto što dotiče osobu, ili osobe, koje stanuju blizu nas, svetost “srednje klase”, kako je nazvana. Što je svetost? Prije svega, svetost nije naše postignuće, nego je to dar koji nam Bog daje. U Novome zavjetu svecima su nazvani svi oni koji otkrivaju Božju ljubav u Isusu, od njega su spašeni i predaju se u njegove ruke. Jasno, primiti taj neizmjerni dar, dar Ljubavi Božje, znači njime odgovorno trgovati, kako to kaže Isus u poznatoj prispodobi o talentima, znači trgovati njime što je bolje moguće svim svojim snagama. Stoga je svetost dar i odgovornost.

To je i životni plan jer u biti znači nastojati uz Božju pomoć postati sve više muškarci i žene u skladu s njegovim planom, dostižući jedan cilj koji je i punina naše sreće. Samo je istinska svetost uvjet autentične i trajne radosti.

 

27254136367_5392e37d1a_zU apostolskoj pobudnici “Radujte se i kličite” Papa među ostalim piše: “Volim vidjeti svetost u strpljivome Božjem narodu”. Kada je došao u Loppiano govorio nam je o “hypomone”, što je preveo s “podnošenjem”. Možeš li nam reći nešto više o tom stavu koji je, kako se čini, jamstvo svetosti?

 

Papa je odlučno istaknuo taj stav koji u doslovnom prijevodu grčke riječi znači “stajati ispod”. “Stajati ispod”, tj. ne biti podložni svakome dašku vjetra, svakoj promjeni situacije nego ustrajno obitavati lijepe i teške životne situacije, naučiti ih obitavati, kako je rekao Papa u Loppianu tj. živjeti ih s Isusom, u jedinstvu s njim, živjeti ih u zajedništvu s drugima, znajući izdržati, znajući “stajati ispod”.

I to “stajati ispod” nije plod neke vrhunske, herojske vrline, nego je otvaranje s povjerenjem djelovanju Božjemu. To znači znati da mi možemo hodati s njim i da nas nikada neće ostaviti u poteškoćama većima od naših snaga. Jer da nije tako, Bog ne bi bio naš “Abba”, otac, kako nam kaže Isus. Životne situacije nas kušaju, one su kao vatra koja kuša zlato u kotlu, ali zato da bi postalo još čišće i ljepše. Dakle, “stajati ispod”. A to potom znači, kako kaže Isus, uzeti svoj Križ svakoga dana i slijediti ga, znači gledati u Mariju koja zna “stajati ispod” Isusova Križa.

 

Papa govori o “ženskim stilovima svetosti”. Misleći na Chiaru Lubich, koje su značajke toga stila, u njezinu životu?

 

Poznavajući Chiaru i osobno, vidjevši kako je ona djelovala i kako se kretala, dolaze mi na pamet tri značajke toga ženskoga stila, koji je dobar i za nas muškarce: ljepota, majčinstvo i jakost. Prije svega ljepota. Svetost je nešto što zrači svjetlom, pred kojim se može reći: “Kako lijepo!” Chiara nam je svjedočila evanđelje u njegovoj cjelovitosti, kao ljepotu. Potom majčinstvo. Majčinstvo je među najljepšim darovima što ih može primiti jedna duša, duhovno majčinstvo je jedan stil gdje ne treba biti pametan da bismo upravljali situacijama, nego treba rađati život; majčinstvo rađa život, svetost rađa život. Potom jakost, koja se izražava u hvalospjevu Veliča. Marija je silne zbacila s prijestolja, uzvisila neznatne, bogate otpustila prazne a gladne napunila dobrima. Jakost onoga tko evanđelje zna učiniti načelom preobrazbe društvenoga, političkoga, ekonomskoga i kulturnoga života. Daleko od toga da je to nešto nebesko, u oblacima.

 

U apostolskoj pobudnici “Radujte se i kličite” papa Franjo piše: “Nije sve ono što svetac kaže potpuno vjerno evanđelju, nije sve ono što on ili ona čini autentično i savršeno”. Ta nas je tvrdnja iznenadila. Koji je onda odnos između svetosti i savršenstva?

 

Svetost nije savršenstvo, u smislu da svetac nije osoba koja nikad ne pogriješi i koja kaže uvijek pravu riječ u pravo vrijeme, koja nikad ne smije promijeniti mišljenje niti se pokajati. Svetost je postojanost na putu rasta gdje je glavni akter Bog. Na tom putu uvijek moramo prepoznati povijesni i kulturni kontekst, ljudske ograničenosti; poteškoće i grijesi koji označavaju naš život uključeni su u taj put rasta. Kao što kaže Papa u svojoj pobudnici o svetosti, ponekad se poniznosti učimo samo kroz poniženja. Eto, to znači: znati se ponižavati pod moćnom Božjom rukom. Kao što piše u Svetome pismu, naučiti se poniznosti. Dakle, ne ciljati na savršenstvo nego na Božje djelovanje u nama.

 

42078380812_e483ffe895_z“Dao Bog da shvatiš koja je to riječ, ta Isusova poruka koju Bog želi reći svijetu tvojim životom”, piše nadalje papa Franjo. Što bi rekao jednoj mladoj osobi koja nastoji prepoznati tu riječ?

 

Rekao bih joj četiri glagola u kojima se može izraziti to otkriće i ta rastuća vjernost “riječi” koja izražava naš poziv. Prvi je “doživjeti”. Doživjeti ljubav Božju. Doživjeti da je Sve u našem životu prepoznati da nas gleda ljubav Božja. Druga riječ je “pouzdati se” ili “povjeriti se”. To znači vjerovati toj ljubavi i predati Bogu svoj život, bez obzira kojim putem On želi da krenemo. Jer ono što On želi za nas je uvijek veće i ljepše od onoga što mi mislimo da možemo sebi željeti. Treći glagol je “riskirati”. To znači ne zadovoljiti se polovičnim rezultatima, ne zadovoljiti se mirnim življenjem nego uvijek ići dalje, uvijek tražiti više. Dakle, riskirati stalno svaki postignuti rezultat kako bismo se otvorili nečemu većemu. I na kraju “ustrajati”. To znači i u teškim trenutcima nastaviti put bez kajanja, kao kada se penjemo na planinu i dugo i naporno hodamo. Koji put sunce zađe iza oblaka ili planinskih vrhunaca, ali samo ako nastavimo hodati doći ćemo do vrha, gdje ćemo promatrati sunce, plavo nebo i raskošnu ljepotu ledenjaka.

 

Papa govor bJoš je jedna tema zajednička apostolskoj pobudnici i Papinu govoru u Loppianu, a to je važnost humora. Nama je rekao da je to ljudski stav koji se najviše približava milosti Božjoj. U pobudnici ga naziva jednom od značajki svetosti u današnjem svijetu. Što vi mislite? Zašto je tako važan?

 

Vrlo je snažna ta tvrdnja koju je papa Franjo uzeo i od nekih svetaca. Zašto? Zato što je humor nešto besplatno. Kada kažete neku dosjetku ili gestu punu humora, to činite besplatno, kako biste prokrčili put svjetlu, ljubavi, dijeljenju, u spletu našeg postojanja. To je i značajka svetosti u današnjem svijetu, jer imati smisla za humor znači imati osjećaj za mjeru, ne uzimati sebe previše ozbiljno, znati da je Bog veći od našega srca, stoga ne ovisi sve o nama. Ne ovisi sve o uspjehu onoga što mi radimo, nego postoje mnogi drugi oko nas, nadasve je to Božja prisutnost koja nosi mnogo dalje nego što možemo poželjeti i misliti, ono što potiče naše srce da hoda. Zapravo, u pravom se humoru očituje svetost jer samo pravi humorist djelom pokazuje da je u Bogu.

 

 

Print Friendly, PDF & Email