Na rođendan Chiare Lubich 22. siječnja 2016. završio je svoju zemaljsku pustolovinu Nizozemac Leo Andriga, član Međunarodne komisije Ekonomije zajedništva, uspješan ekonomski stručnjak i sljedbenik Ekonomije zajedništva od njezinih početaka.

Nakon što je saznao za njegovu smrt Luigino Bruni je o njemu napisao: “Bio je jedan od najboljih ljudi koje sam upoznao, beskrajan dar za mene i Ekonomiju zajedništva.”

Leo je u više navrata boravio u Hrvatskoj. Donosimo svjedočanstvo njega i supruge objavljeno u Novom svijetu br. 6/2013.

Leo Andriga

 

Nizozemski bračni par Andringa za vrijeme svog boravka u Hrvatskoj darovao nam je svoje iskustvo

 

Na zimsku školu Ekonomije zajedništva u gradić Faro, početkom veljače ove godine iz Rima su došli supružnici Leo i Anneke. Živjeli su u Amersfoortu, blizu Amsterdama, a prije 8 godina iz svoje su domovine došli u Rim.

Leo je po drugi put u Hrvatskoj i svoje dojmove o školi izrazio je ovim riječima: “Za razliku od prošloga puta, vidio sam više životnosti, mladosti i konkretnosti, dirnuti smo željom da se nešto učini. Anneke se složila s Leom i dodala: “Sviđa mi se ova zemlja i ovaj narod”.

Kao mladi ekonomist Leo je počeo svoju karijeru u Ministarstvu financija, a kasnije je više godina obnašao visoku dužnost direktora Nizozemske središnje banke. Sada je u mirovini, pa svoje znanje i preostale snage može dati za Ekonomiju zajedništva. Kao član središnjeg odbora upoznao je projekte koji se rade diljem svijeta, na svim kontinentima. “Članovi središnjeg odbora imaju stalnu i čestu komunikaciju preko skypea i interneta. Postali smo i prijatelji”, kaže Leo.

Supružnici Andriga imaju petoro djece, od kojih jedno u nebu, jedan je u Americi s obitelji, a troje u Nizozemskoj. Svi su vjenčani i imaju lijepe odnose s njima i s 10 unuka.

Dolazak u Rim bilo je posve novo iskustvo. Anneke kaže: “Željela bih da svatko napravi to iskustvo preseljenja iz svoje zemlje u drugu: druge navike, drugi jezik, drugačija hrana. Ima trenutaka kada osjetim veliku želju da jedem tjesteninu, kao Talijani. Takvo nešto u Nizozemskoj nisam mogla ni zamisliti”.

leo e aneke dentroPo profesiji primalja, Anneke se sjeća kako joj je u vrijeme dok su djeca još išla u školu došla želja da radi nešto za žene. Baš tada je u svojoj župi bila zamoljena da učini nešto za prirodno planiranje obitelji. “Nakon formacije u Francuskoj, Leo i ja smo prvi u Nizozemskoj počeli podučavati metodu prirodnog planiranja obitelji. Susretala sam mnogo vrlo motiviranih žena, osobito iz Reformirane crkve. Jedne večeri došla su tri katolička bračna para i zamolila za poduku. Pripadali su Pokretu fokolara. Na moje zanimanje za Pokret odgovorili su pozivom na marijapoli. Veliko otkriće na marijapoliju bila mi je sigurnost da ovaj rad sa ženama i za žene mogu obavljati jer me Bog ljubi neizmjerno.”

Susret s idealom jedinstva promijenio je sav njihov život, kaže Anneke i nastavlja: “Svaki tjedan imala sam susret s još nekoliko žena i razmjenjivale smo iskustva Riječi života. Doživjela sam da se ljubimo i to mi je donijelo veliku radost. Kasnije sam razumjela da jedinstvo koje doživljavam s tim ženama mogu doživjeti i s mužem. Tako se naš odnos malo po malo počeo mijenjati.”

Leo nam je izložio vezu između ekonomskog i obiteljskog iskustva kroz tri razine ljubavi. “Snage prisutne u braku, u odnosima muškarac-žena, iste su kao i u poduzeću i na tržištu, gdje susrećemo druge ljude. Kako bi sazrio san o braku, moram pokušati ljubiti drugu osobu kakva jest, a ona nije onakva kakvu bih želio. Prva razina je eros. Jako si zaljubljen, želiš imati-posjedovati drugoga. Ako sve krene kako treba, potpisuje se vjenčani ugovor.

U ekonomiji se želja za posjedovanjem ili proizvodnjom nečega, kroz davanje posla osobi koja će ti u tome pomoći, također ostvaruje ugovorom.

Na drugoj razini u braku postajemo i prijatelji, a isto vrijedi u poduzeću, jer se družiš s kolegama i pomažeš im. To bi moglo ići i u smjeru egoizma, kako u braku tako i u poduzeću, čime nastupa zatvaranje.

Leo e Aneke fuoriU braku postoji i treća razina ljubavi, gdje dajemo više no što drugi traži. Pojavljuje se element besplatnosti. Može se dogoditi da se žena razboli i ti joj moraš pomagati, činiti mnogo toga što inače ne činiš. Tada doista moramo ljubiti drugoga još većom ljubavlju. Kada se ljubav vrati, može postati uzajamna. Možemo reći da živimo situaciju sličnu onoj u Evanđelju, izraženoj riječima: “Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tamo sam ja među njima”. To je božanski vid ljubavi. Brak se otvara prema svijetu.

Treća razina ljubavi može se živjeti i u poduzeću Ekonomije zajedništva. Može se dogoditi da ljudi u upravi poduzeća učine nešto više za radnike, za poduzeće, jer imaju na umu zajedničko dobro, ne samo unutar svoga poduzeća, nego i u njihovom gradu. Primjerice ne zagađuju okoliš i čine mnogo za zajednicu te stvaraju situaciju uzajamne ljubavi, gdje Bog može biti prisutan. Mi poznajemo ekonomiju u kojoj baš i nema Boga, tj. skriven je. Međutim, on može biti poduzetnikov suradnik, skriveni dioničar koji pomaže uočiti kreativnost u ljudima koji rade u njegovu poduzeću i tako stvoriti snagu koja ne postoji u drugim poduzećima. Po mojem mišljenju Ekonomija zajedništva ima veliku šansu da obnovi ekonomiju.”

O jednom vrlo značajnom i lijepom životnom trenutku nastavila je Anneke: “Bili smo tek došli u kontakt s Pokretom fokolara, kad je Leo bio pozvan na susret u Loppiano. U to vrijeme u našoj je obitelji boravio problematičan jedanaestogodišnji dječak koji je činio mnoge ružne stvari. Bio je neko vrijeme s nama jer smo mu željeli pomoći. Dakle, imali smo 4 djece u kući, a Leo je htio ići u Loppiano. Rekla sam mu da to nije moguće, a on je rekao: ‘Idem’. Ja sam tada razumjela da Leo nije odabrao ni moju ni svoju volju, nego Božju. Njegov odgovor bio mi je poput munje. Sve su zabrinutosti nestale i u meni je porasla želja da tražim Božju volju. Saznanje da je to moguće bilo mi je poput oslobođenja.”

Leo nam je darovao težak moment svoga života koji je uspio prevladati. “Bio sam direktor velikog državnog poduzeća, kad mi je ministar iznenada rekao da više ne mogu biti direktor i smijenio me. Bio je to strašan trenutak, osjećao sam se posve napušten. Obično sam imao na raspolaganju automobil s vozačem, ali tada sam vozio sam. Krenuo sam prema Amsterdamu, gdje je fokolar. Imao sam CD s pjesmama Gen Verde. Upravljajući automobilom, odjednom sam ugledao sliku Boga – s trnovom krunom. Gledao me pun ljubavi. Odmah je nestala moja bol i preplavila me punina radosti. Kad sam došao u fokolar, rekao sam: “Da, smijenili su me, ali sam presretan jer sam imao milost susresti Boga. Kasnije sam shvatio da je to bilo ‘uskrsnuće’, nakon ‘smrti’. Za mene je to bio Uskrs. Bio je to najsnažniji, najbolniji i najljepši trenutak moga života.”

 

 

Print Friendly, PDF & Email