“Hodite u ljubavi.” (Ef 5, 2)

hodanje

 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život PREZENTACIJU

U ovoj rečenici sadržana je sva kršćanska etika. Ako ljudsko djelovanje teži biti kakvim ga je Bog zamislio stvorivši nas, tj. izvorno ljudsko, mora ga pokretati ljubav. Da bi dostigao svoj cilj, hod – koji je metafora života – mora biti vođen ljubavlju, sažetkom svih zakona.

Apostol Pavao ovim se poticajem obraća kršćanima Efeza na završetku pisma u kojemu objašnjava načela kršćanskoga života: prijeći od staroga na novog čovjeka, biti iskreni jedni prema drugima, ne krasti, znati praštati, činiti dobro… jednom riječju “hoditi u ljubavi”.

Dobro je pročitati cijelu rečenicu iz koje je uzet ovaj jasan naputak što će nas pratiti tijekom čitavog mjeseca: “Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris”.

Pavao je uvjeren da uzor našega ponašanja mora biti ponašanje Božje. Ako je ljubav znak raspoznavanja Boga, to mora vrijediti i za njegovu djecu: ona ga u tome moraju oponašati.

No kako možemo spoznati Božju ljubav? Pavlu je to posve jasno: ona se objavljuje u Isusu, koji nam pokazuje kako i koliko Bog ljubi. Apostol je to doživio na sebi: “ljubio me i predao samoga sebe za mene” (Gal 2,20), a sada to otkriva svima kako bi postalo iskustvo cijele zajednice.

 

“Hodite u ljubavi”

 

Koja je mjera Isusove ljubavi, po kojoj treba oblikovati našu ljubav?

Znamo da ona nema granica, ne bira osobe niti poznaje iznimke. Isus je umro za sve, pa i za svoje neprijatelje, za one koji su ga razapinjali. Baš kao i Otac koji u svojoj sveopćoj ljubavi daje da sunce sije i kiša pada nad svima, dobrima i zlima, grješnicima i pravednicima. Isus se brinuo prije svega za malene i siromašne, za bolesne i isključene. Žarko je ljubio svoje prijatelje; bio je osobito blizak učenicima… Nije se štedio u ljubavi, stigavši do krajnje mjere – darivanja života.

Sada poziva sve ljude da podijele njegovu ljubav, da ljube kao što je on ljubio.

Možda nas plaši ovaj poziv, jer je prezahtjevan. Kako možemo nasljedovati Boga koji ljubi sve, uvijek, prvi. Kako ljubiti Isusovom mjerom ljubavi? Kako biti “u ljubavi”, što od nas traži riječ života?

To je moguće ako smo i sami doživjeli da smo ljubljeni. U rečenici: “Hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas”, izraz kao što je može biti preveden i sa zato jer.

 

“Hodite u ljubavi”

 

Hoditi ovdje znači djelovati, ponašati se. Mogli bismo reći da svaki naš čin mora biti nadahnut i potaknut ljubavlju. Možda Pavao ne koristi slučajno ovu dinamičnu riječ kako bi nas podsjetio da se ljubav uči, da treba prijeći određeni put kako bismo dostigli širinu srca Božjega. On koristi i druge slike kako bi nam ukazao na potrebu stalnog napredovanja, kao što je rast djeteta do odrasle dobi (usp. 1 Kor 3, 1-2), razvoj nasada, izgradnja kuće, trka u trkalištu za osvajanje nagrade (usp. 1 Kor 9, 24).

Nikad ne trebamo misliti da smo stigli. Potrebno je vrijeme i ustrajnost da dođemo do cilja. Ne smijemo odustati pred poteškoćama niti dopustiti da nas obeshrabre neuspjesi i pogreške. Uvijek moramo biti spremni započinjati iznova, ne prepuštajući se osrednjosti.

Misleći vjerojatno na svoj bolni put, sveti Augustin je zapisao: “Nemoj se zadovoljiti onim što jesi, ako želiš stići do onoga što još nisi. Jer kad se osjećaš dobro, zaustavljaš se i kažeš: “Dovoljno je” te tako propadaš. Nastavljaj uvijek, hodaj neprestano, napreduj ustrajno: ne zaustavljaj se na putu, ne okreći se, ne skreći. Tko ne napreduje, ostaje pozadi.[1]

 

“Hodite u ljubavi”

 

Kako brže napredovati na putu ljubavi?

Budući da je poziv “hodite” upućen cijelog zajednici, bit će korisno pomagati jedni drugima. Žalosno je i teško sam krenuti na put.

Mogli bismo započeti tražiti prigodu da jedni drugima ponovno izrazimo želju za zajedničkim hodom – prijateljima, ukućanima, članovima iste kršćanske zajednice…

Mogli bismo podijeliti pozitivna iskustva o tome kako smo ljubili, tako da učimo jedni od drugih.

Onima koji nas mogu razumjeti možemo povjeriti počinjene greške i skretanja s puta, tako da se uzajamno ispravljamo.

Zajednička molitva može nam također dati svjetlo i snagu da idemo naprijed.

Ujedinjeni međusobno i s Isusom među nama – koji je Put! – prijeći ćemo do kraja naše “sveto putovanje”. Sijat ćemo oko sebe ljubav i dostići cilj: Ljubav.

 

Fabio Ciardi

[1] Sermo 169, 18: PL 38, 926.

 

 

Print Friendly, PDF & Email