“Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno.” (Lc 10, 41-42)

tratincice

 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život PREZENTACIJU[/note

 

Koliko li osjećajnosti u ponavljaju ovog imena: Marta, Marta. Kuća u Betaniji, na ulazu u Jeruzalem, mjesto je gdje se Isus rado zaustavljao i odmarao sa svojim učenicima. U gradu je morao raspravljati, nailazio je na otpor i odbacivanje, a ovdje je vladao mir i gostoprimstvo.

Marta je poduzetna i djelatna. Pokazat će to i u prigodi bratove smrti, kad zapodijeva s Isusom sadržajan razgovor u kojem ga odlučno proziva. Ona je jaka žena i pokazuje veliku vjeru. Na pitanje: "Vjeruješ li da sam ja uskrsnuće i život", bez oklijevanja odgovara: "Da, Gospodine, vjerujem" (usp. Iv 11, 25-27).

Sada je sva zauzeta kako bi Učitelju i njegovim učenicima pripravila dostojan doček. Ona je gospodarica kuće (što izražava i njezino ime: Marta znači gospodarica) i zato se osjeća odgovornom. Vjerojatno priprema večeru za počasnog gosta. Njezina sestra Marija ostavila ju je samu u poslu. Protivno istočnjačkim običajima, umjesto da ode u kuhinju, ona ostaje s muškarcima i sluša Isusa, sjedeći podno njegovih nogu, kao prava učenica. Zato Marta pomalo u ljutnji reagira: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne" (Lk 10,40). No evo nježnog, a istodobno odlučnog Isusovog odgovora:

 

"Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno."

 

Zar Isus nije zadovoljan Martinom snalažljivošću i velikodušnim služenjem? Zar mu se nije dopalo konkretno gostoprimstvo i zar nije uživao u jelima što ih je pripremala? Nešto kasnije u prispodobama će hvaliti upravitelje, poduzetnike i sluge koji svojim talentima znaju donijeti roda (usp. Lk 12, 42; 19, 12-26). Čak će i pohvaliti njihovu snalažljivost (usp. Lk 16, 1-8). Nije li se zato trebao radovati vidjevši tako poduzetnu ženu, sposobnu prirediti dostojan i bogat doček?

Isus je prekorava jer u posao unosi tjeskobu i zabrinutost. Uzbuđena je, "sva zauzeta posluživanjem" (Lk 10,40), izgubila je mir. Ne vodi više ona posao, nego posao vodi nju i gospodari njome. Nije više slobodna, postala je ropkinjom svoje zaposlenosti.

Ne događa li se ponekad i nama da se izgubimo u mnoštvu obveza? Privlači nas i odvlači internet, interaktivni razgovori, nepotrebne SMS poruke. Ponekad nam i naše stvarne obveze odvlače pozornost od slušanja drugih, osoba koje su pored nas. Opasnost se sastoji prije svega u tome da zaboravimo zašto i za koga radimo. Rad i razne zanimacije postaju svrhom samima sebi.

Ponekad nas obuzima tjeskoba i uznemirenost pred teškim situacijama i problemima što se odnose na obitelj, materijalnu situaciju, karijeru, školu, budućnost djece, sve dotle da zaboravljamo Isusove riječi: "Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno" (Mt 6, 31-32). I mi tada zaslužujemo Isusov prijekor:

 

"Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno."

 

Što je to jedino potrebno? Slušati i živjeti Isusove riječi. Njima – i njemu koji govori – ne može se pretpostaviti ništa. Pravi način da ugostimo Gospodina, da ga primimo u kuću, je prihvaćanje onoga što nam On kaže. Baš kao što je učinila Marija, koja je zaboravila sve, sjela podno njegovih nogu, ne gubeći ni jednu njegovu riječ. Tako nećemo biti vođeni željom da se pokažemo i ističemo, nego da se svidimo Njemu, da budemo u službi Njegova kraljevstva.

Poput Marte i mi smo pozvani činiti "mnogo" za dobro drugih. Isus nas je naučio da se Otac veseli ako donosimo "mnogo roda" (usp. Iv 15, 8) i da ćemo činiti djela veća od njegovih (usp. Iv 14, 12). On od nas očekuje predanost, gorljivost u poslu koji nam je dan, domišljatost, smjelost, poduzetnost. No bez tjeskobe i uznemirenosti, mirom koji dolazi iz svijesti da vršimo Božju volju.

Jedino je važno postati Isusovi učenici, dopustiti da On živi u nama, biti pozorni na njegova nadahnuća, njegov tihi glas koji nas usmjerava trenutak za trenutkom. Tako će On voditi sve što nam je činiti.

U izvršavanju "mnogo toga" nećemo biti rastreseni i raspršeni. Slijedeći Isusove riječi, poticat će nas samo ljubav. U svim brigama činit ćemo samo jedno: ljubiti.

 

Fabio Ciardi

 

 

Print Friendly, PDF & Email