RZ0618

 

“Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!” (Mt 5,9)

 

U svome Evanđelju Matej započinje izlaganje o Isusovu propovijedanju iznenađujućim navještajem blaženstava.

U njima Isus naziva blaženima, tj. potpuno sretnima i ostvarenima, sve one koji su u očima svijeta smatrani gubitnicima ili nesretnicima: siromašne duhom, ožalošćene, krotke, gladne i žedne pravednosti, čiste srcem, mirotvorce.

Njima Bog daje velika obećanja: On sam će ih nasititi i utješiti, bit će baštinici zemlje i njegova kraljevstva.

To je prava kulturna revolucija. Ona preokreće našu često zatvorenu i kratkovidnu viziju po kojoj su te kategorije osoba neznatne i nebitne u borbi za moć i uspjeh.

 

“Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!”

 

U biblijskom poimanju mir je plod Božjega spasenjskog djela, stoga je prije svega Njegov dar. Mir je značajka samoga Boga koji ljubi čovječanstvo i sve stvoreno očinskim srcem te nad svime ima svoj plan sloge i sklada. Zato onaj tko se zalaže za mir pokazuje određenu sličnost s Njim, poput sina.

Piše Chiara Lubich: “Mirotvorac može biti onaj tko posjeduje mir u samome sebi. Treba biti mirotvorac nadasve svojim ponašanjem u svakome trenutku, živeći u skladu s Bogom i njegovom voljom. […] ‘Oni će se sinovima Božjim zvati’. Dobiti ime znači postati ono što ime izražava. Pavao je nazvao Boga ‘Bogom mira’ i pozdravljajući kršćane govorio im je: ‘Bog mira neka je sa svima vama’. Mirotvorci očituju svoje rodbinstvo s Bogom, djeluju kao djeca Božja, svjedoče Boga koji je […] utisnuo u ljudsko društvo red čiji je plod mir.”[1]

Život u miru nije samo odsutnost sukoba; nije niti tiho življenje uz određene ustupke prema vrjednotama, kako bismo bili uvijek prihvaćeni. To je posve evanđeoski način života koji traži odvažnost i opredjeljenja protiv struje svijeta.

Biti mirotvorci znači prije svega stvarati prigode za pomirenjem u vlastitome životu i u životu drugih, na svim razinama: nadasve s Bogom, a potom s ljudima oko sebe: u obitelji, na poslu, u školi, u župi i u udrugama, u društvenim i međunarodnim odnosima. Stoga je to odlučujući oblik ljubavi prema bližnjemu, veliko djelo milosrđa koje ozdravljuje sve odnose.

To je mladić Jorge iz Venezuele odlučio učiniti u svojoj školi: “Jednoga dana, pri kraju zadnjega sata, primijetio sam da se moji školski prijatelji spremaju na prosvjed. Pritom su imali nakanu služiti se nasiljem, paleći automobile i bacajući kamenje. Odmah sam pomislio kako to ponašanje nije u skladu s mojim načinom života. Zato sam im predložio da napišemo pismo upravi škole i tako na drugi način zatražimo isto ono što su oni željeli postići nasiljem. S nekima od njih sastavili smo ga i predali ravnatelju.”

 

“Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!”

 

U ovo vrijeme pokazuje se osobito žurnim promicati dijalog i susret među osobama i skupinama, različitima po povijesti, kulturnoj tradiciji, stajalištima, pokazujući uvažavanje i prihvaćanje pred tom raznolikošću i bogatstvom.

Kao što je rekao papa Franjo: “Mir se gradi u različitostima… A polazeći od tih različitosti učimo od drugih, kao braća… Jedan je naš Otac, mi smo braća. Ljubimo se kao braća. A ako međusobno vodimo rasprave, činimo to kao braća, koja se odmah pomire, koja uvijek ostaju braća.”[2]

Možemo se založiti i upoznavanjem inicijativa za mir i bratstvo po kojima su naši gradovi već postali otvoreniji i humaniji. Pobrinimo se za njih i pomognimo im rasti. Tako ćemo pridonijeti ozdravljenju od svađa i sukoba u njima.

 

Letizia Magri

 

 

[1] Usp. C. Lubich, Širiti mir, Città Nuova, 25, [1981], 2, str. 42-43;

[2] Usp. Pozdrav sv. Oca na susretu s vjerskim poglavarima Myanmara, 28. studenoga 2017.

 

 

Print Friendly, PDF & Email