“Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti.” (Sir 28, 2)

Slide_WoL_October2016_b

 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život PREZENTACIJU
 

U društvu punom nasilja, poput ovoga u kojem živimo, teško se suočiti s temom oprosta. Kako oprostiti onome tko je upropastio obitelj, počinio teška kaznena djela ili nas je, jednostavno rečeno, osobno grubo povrijedio, uništivši nam karijeru i izdavši naše povjerenje?

Prvi naš spontani pokret je osveta, uzvraćanje zlom na zlo, stvarajući spiralu mržnje i nasilja koja se širi na društvo. Ili pak prekidanje svake veze, gajenje mržnje i prkosa, što zagorčava život i truje odnose.

Riječ Božja se odlučno suočava s različitim sukobima nudeći nedvojbeno najteže i najodvažnije rješenje: oprost.

Poziv nam ovoga puta stiže od drevnog izraelskog mudraca Ben Sira. On napominje kako je besmisleno da od Boga traži oprost onaj tko sam ne umije oprostiti. “Kome [Bog] oprašta grijehe?”, čitamo u drevnom tekstu židovske predaje. “Onome tko i sam zna oprostiti”[1]. Isto je učio Isus u molitvi koju upućujemo Ocu: “Oče… otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.”[2]

Mi također griješimo i svaki puta bismo željeli primiti oprost! Molimo i nadamo se da će nam se opet dati mogućnost započeti iznova, da drugi još imaju povjerenja u nas. Ako to vrijedi za nas, ne vrijedi li i za druge? Zar ne moramo ljubiti bližnje kao same sebe?

 

U našem shvaćanju Riječi za život i dalje se nadahnjujemo na baštini Chiare Lubich. Ona ovako komentira poziv na praštanje: “To nije zaborav, što često znači ne željeli gledati stvarnosti u lice. Oprost nije slabost, tj. ne obazirati se na nepravdu iz straha od jačega koji ju je počinio. Oprost ne znači tvrditi kako je nevažno ono što je loše ili dobro ono što je zlo. Oprost nije ravnodušnost. Oprost je čin volje i razuma, stoga čin slobode, a sastoji se u prihvaćanju brata onakvoga kakav on jest, usprkos tome što nam je nanio zlo, kao što Bog prihvaća nas grešnike bez obzira na naše mane. Oprost se sastoji u tome da na uvredu ne odgovaramo uvredom, nego da činimo što kaže Pavao: ‘Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.’[3]

Oprostiti znači otvoriti mogućnost novog odnosa s onim tko te povrijedio, stoga dati njemu i sebi mogućnost novog života, te tako stvarati budućnost u kojoj zlo neće imati posljednju riječ.”

Riječ za život pomoći će nam oduprijeti se napasti da odgovorimo istom mjerom, da uzvratimo za pretrpljeno zlo. Pomoći će nam vidjeti “neprijatelja” novim očima, prepoznati u njemu brata, ponekad nevaljalog, ali koji treba nečiju ljubav da mu pomogne promijeniti se. Bit će to naša “osveta ljubavlju”.

“Reći ćeš: ‘Pa to je teško'”, nastavlja Chiara u svom komentaru. “Razumije se. No u tome je ljepota kršćanstva. Zar nisi sljedbenik Boga koji je, umirući na križu, tražio oprost od Oca za one koji su ga predali smrti? Hrabro! Započni tako živjeti! Jamčim ti mir kakav još nisi doživio i dosad nepoznatu radost.”

 

Fabio Ciardi

[1] Usp. Talmud babilonese, Megillah 28a.

[2] Mt 6, 12;

[3] Rim 12,21.

 

 

 

 

Print Friendly, PDF & Email