RZ1017

 

“Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.” (Fil 2,5)

Ovdje možete preuzeti Riječ za život PREZENTACIJU

 

Dok je boravio u zatvoru zbog svojega propovijedanja, apostol Pavao napisao je pismo kršćanskoj zajednici grada Filipi. Upravo im je on prvi navijestio evanđelje. Mnogi su povjerovali i velikodušno se zauzeli u novome životu, svjedočeći kršćansku ljubav i onda kada je Pavao morao otići. Te su ga vijesti veoma obradovale, pa je zato njegovo pismo bilo puno ljubavi prema Filipljanima.

Ohrabrivao ih je da idu dalje, da rastu kao pojedinci i kao zajednica i zato podsjetio na njihov uzor od kojega se mogu naučiti evanđeoskom životnom stilu:

 

“Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.”

 

A koje je to mišljenje? Kako je moguće spoznati duboke Isusove želje da bismo ga potom nasljedovali?

Pavao je to shvatio: Isus Krist, Sin Božji, “oplijenio” je samoga sebe i sišao među nas. Postao je čovjekom, potpuno u službi Očevoj, kako bi nama omogućio da postanemo djeca Božja.[1]

Svoje je poslanje ostvario kroz način života koji je uvijek prakticirao: neprestano se prigibao kako bi došao do malenoga, slaboga, nesigurnoga, kako bi ga uzdignuo, kako bi osjetio da je konačno ljubljen i spašen: gubavac, udovica, stranac, grješnik.

 

“Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.”

 

Da bismo u sebi imali i gajili isto mišljenje kao u Isusu, prepoznajmo nadasve u samima sebi prisutnost njegove ljubavi i snagu njegova praštanja. Potom gledajmo u njega, usvajajući njegov način života koji nas potiče da otvorimo srce, razum i ruke kako bismo svaku osobu prihvatili onakvu kakva ona jest. Izbjegavajmo svako suđenje drugima. Naprotiv, dopustimo da nas obogati pozitivnost osoba koje susrećemo, pa i onda kada je skrivena hrpom jada i pogrešaka te nam izgleda da gubimo vrijeme u tom traženju.

Najjače Isusove mišljenje koje možemo usvojiti je besplatna ljubav, volja da se koristeći naše male ili velike talente dajemo na raspolaganje drugima, kako bismo odvažno i konkretno gradili pozitivne odnose u svim našim životnim okruženjima; znati se suočiti s poteškoćama, nerazumijevanjima i neslaganjima u duhu blagosti i s odlučnošću da ćemo pronaći putove dijaloga i sloge.

Chiara Lubich je dopustila da cijeli njezin život vodi evanđelje i doživjela je njegovu snagu. Zapisala je:

“Nasljedovati Isusa znači shvatiti da mi kršćani imamo smisla ako živimo za druge, ako svoj život poimamo kao služenje braći, ako sav svoj život postavimo na tome temelju. Tada ćemo ostvariti ono što je Isusu najviše pri srcu. Pogodit ćemo središte evanđelja. I bit ćemo doista blaženi.”[2]

 

Letizia Magri

 

 

[1] Usp. Gal 4,6: “A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: ‘Abba! Oče!'” i Iv 1,12: “A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja”;

[2] Usp. C. Lubich, Beati quelli che si amano a vicenda, Città Nuova, 26, (1982), 6, p.43.

 

 

Print Friendly, PDF & Email