RZ1020 a

 

„Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“ (Lk 14,11)

 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život u wordu i u pdf formatu pripravljenom za fotokopiranje u više primjeraka strana 1  i strana 2

Ovdje možete preuzeti prezentaciju Riječ za život – listopad 2020.

Ovdje možete preuzeti Riječ za život za djecu – u boji RZG41020 b i crno-bijelu RZG41020 cb

Pogledajte video zapis za djecu:

Riječ za život na video zapisu:

 

U Evanđeljima čitamo kako Isus rado prihvaća pozive na ručak: to su trenuci susreta, prigode za sklapanje prijateljstava i za učvršćivanje društvenih odnosa.

U ovom ulomku iz Lukina evanđelja Isus promatra ponašanje uzvanika koji se utrkuju u zauzimanju prvih mjesta, rezerviranih za istaknute osobe. U njima bukti želja za uzdizanjem nad drugima.

Njemu je na umu drugačiji banket: onaj koji će biti ponuđen svoj djeci u Očevom domu, bez „stečenih prava“ u ime pretpostavljene nadmoći.

Štoviše, prva će mjesta biti rezervirana za one koji odaberu posljednje mjesto, služeći drugima. Zato On naviješta:

 

 „Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“

 

Postavljajući u središte sebe, svoju pohlepu, svoj ponos, svoja očekivanja i prigovore, padamo u napast idolopoklonstva, tj. obožavanja lažnih bogova koji ne zaslužuju čast i povjerenje.

Stoga nas Isus najprije poziva da siđemo s “pijedestala” našega ja, kako ne bismo u središte postavili svoj egoizam, već samoga Boga. On doista može zauzeti počasno mjesto u našemu životu!

Važno je učiniti mu prostora, produbiti naš odnos s Njim, naučiti od Njega evanđeoski stil poniznosti. Slobodno zauzeti posljednje mjesto zapravo znači odabrati mjesto koje je sam Bog odabrao u Isusu. Iako je Gospodin, On je odlučio podijeliti ljudsko stanje i svima objaviti Očevu ljubav.

 

„Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“

 

U toj školi učimo stvarati bratstvo, tj. solidarnu zajednicu muškaraca i žena, odraslih i djece, zdravih i bolesnih, sposobnih graditi mostove i služiti općemu dobru.

Poput Isusa, i mi se možemo bez straha približiti svome bližnjemu, postaviti se uz njega kako bismo zajedno hodali u teškim i radosnim trenucima, cijenili njegove kvalitete, dijelili materijalna i duhovna dobra, poticali, davali nadu i opraštali. Tako ćemo postići primat ljubavi i slobode djece Božje.

U svijetu bolesnom od karijerizma što nagriza društvo, to doista znači ići protiv struje i pokrenuti evanđeoski obrat.

A to je i zakon kršćanske zajednice, kao što piše apostol Pavao: „U poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe“[1].

 

„Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“

 

Chiara Lubich je o tome napisala: „Primjećuješ li? U svijetu stvari stoje posve drugačije. Na snazi ​​je zakon sebeljublja […] A znamo da su njegove bolne posljedice nepravde i prevare svih vrsta. Međutim, Isusova misao nije izravno upravljena na sva ta zlostavljanja, već na korijen iz kojega svi oni izviru: na ljudsko srce. […] On smatra da je potrebno preobraziti upravo srce i posljedično zauzeti novi stav potreban za uspostavljanje autentičnih i pravednih odnosa. Biti ponizni ne znači samo ne biti ambiciozni, već biti svjesni vlastite ništavnosti, osjećati se malenima pred Bogom i zato se poput djeteta predati u njegove ruke. […]

Kako dobro živjeti tu poniznost? Živeći ju, kao što je Isus činio, iz ljubavi prema braći i sestrama. Bog smatra učinjenim sebi ono što činimo njima. Dakle, poniznost: služiti im. […] A uzdizanje će se zasigurno dogoditi u novom svijetu, u drugom životu. Ali onima koji žive u Crkvi taj je preokret situacija već prisutan. Naime, tko zapovijeda, mora biti poput nekoga tko služi. Situacija se, dakle, već promijenila. Tako je Crkva, u kojoj se žive riječi koje smo produbili, već sada znak budućega svijeta za čovječanstvo ”.[2]

 

Letizia Magri

 

 

[1] Usp. Fil 2,3;

[2] C. Lubich, Riječ života, listopad 1995.

 

 

Print Friendly, PDF & Email