“On sam hita da nas spasi!” (Iz 35, 4)

Slide_Christmas_2016_a

 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život PREZENTACIJU

Glagol je napisan u sadašnjem vremenu: “On hita”. To je sigurnost sadašnjeg časa. Ne moramo čekati sutra, kraj vremena ili drugi život. Bog djeluje odmah, ljubav ne dopušta otezanje i kašnjenje. Prorok Izaija obraća se narodu koji je žudno čekao kraj progonstva i povratak u domovinu. U ovim danima iščekivanja Božića ne možemo a da se ne sjetimo sličnog obećanja spasenja upućenog Mariji: “Gospodin je s tobom!”[1] Anđeo joj je navijestio rođenje Spasitelja.

On nam ne dolazi u bilo kakav posjet. Njegov zahvat je odlučan, prevažan: dolazi da nas spasi! Od čega? Jesmo li u velikoj opasnosti? Da. Ponekad smo je svjesni, a ponekad je ni ne primjećujemo. On se uključuje jer vidi sebičnost, ravnodušnost prema onima koji trpe ili su u potrebi, vidi mržnju i podjele. Srce čovječanstva je bolesno. Potiče ga sažaljenje prema njegovu stvorenju, ne želi da se izgubi.

Njegova je ruka ispružena prema utopljeniku koji tone. Nažalost, u posljednje se vrijeme ta slika danomice ponavlja i uvijek nam je pred očima gledajući izbjeglice što pokušavaju prijeći naša mora. Vidimo s koliko spremnosti oni prihvaćaju pruženu ruku ili pojas za spašavanje. I mi se u svakom trenutku možemo uhvatiti za ruku koju nam Bog pruža i slijediti ga s povjerenjem. On ne samo da liječi naše srce od okrenutosti samima sebi, što nas zatvara prema drugima, nego nas i čini sposobnima pomoći ljudima u potrebi, u žalosti ili u kušnji.

Pisala je Chiara Lubich: “Naravno, probleme ne rješava povijesni Isus niti On kao Glava Mističnog tijela. Čini to Isus u nama, u meni, Isus-ja, Isus-ti… Isus u čovjeku, u točno određenom čovjeku – kada je u milosti Božjoj – gradi most i krči cestu… […] A kao drugi Krist, član njegova Mističnog tijela, svaki čovjek donosi svoj doprinos na različitim područjima: u znanosti, umjetnosti, politici, medijima i tako dalje.” Čovjek tako postaje sustvaratelj i suotkupitelj s Kristom. “Tako se utjelovljenje nastavlja, potpuno utjelovljenje koje obuhvaća svakog Isusa koji pripada Mističnom tijelu Kristovom.”[2]

Upravo se to dogodilo bivšem zatvoreniku Robertu. Pronašao je nekoga tko ga je  “spasio” te se i sam pretvorio u “spasioca”. Svoje je iskustvo ispričao papi Franji 24. travnja, u prigodi njegova posjeta Marijapoliju[3] u Rimu. “Nakon što sam izdržao dugotrajnu zatvorsku kaznu, htio sam svoj život započeti iznova. No poznato je da za ljude ostaješ uvijek obilježen, premda si platio svoj dug. Dok sam tražio posao, sva su se vrata preda mnom zatvarala. Morao sam prositi na ulici, sedam mjeseci sam živio kao beskućnik. Sve dok nisam susreo Alfonsa, čovjeka koji pomaže obiteljima zatvorenika i u tu je svrhu osnovao udrugu. “Ako želiš započeti iznova, dođi sa mnom”, rekao mi je. Već godinu dana pomažem mu u pripremanju paketa hrane za obitelji zatvorenika koje posjećujemo. Za mene je to ogromna milost, jer u tim obiteljima vidim samoga sebe. Divim se dostojanstvu žena koje su ostale same s malom djecom te žive u očajnim situacijama, čekajući da netko dođe i donese im malo utjehe i ljubavi. Darivajući se pronašao sam svoje ljudsko dostojanstvo i moj je život zadobio smisao. Imam dodatnu snagu jer je Bog u mojem srcu, osjećam se ljubljenim…”

 

Fabio Ciardi

[1] Lk 1,28;

[2] Chiara Lubich, Isus napušteni i zajednička kulturološka noć, na kongresu GEN 2, Castel Gandolfo 7. siječnja 2007. (čitala Silvana Veronesi);

[3] Marijapoli = Marijin grad, susret Pokreta fokolara gdje se osobe različitih dobi i podrijetla susreću na više dana, živeći iskustvo bratstva u svjetlu evanđelja.

Print Friendly, PDF & Email