RZ 12 2017

 

“Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” (Lk 1,38)

 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život PREZENTACIJU RZ 12 2017

 

Jedna mlada žena, u svom domu u Palestini, bezimenoj periferiji moćnoga Rimskog Carstva, dobiva neočekivani i uznemirujući posjet. Božji glasnik upućuje joj poziv i čeka njezin odgovor.

“Zdravo, milosti puna”, kaže joj anđeo. Potom joj objavljuje veliku ljubav Božju prema njoj i traži od nje suradnju u ispunjenju Njegova nauma nad čovječanstvom.

Marija u čuđenju i radosti prihvaća dar osobnog susreta s Gospodinom. Posve se predaje tome još uvijek nepoznatom planu jer ima potpuno povjerenje u Božju ljubav.

Svojim velikodušnim i potpunim pristankom Marija se odlučno predala u Njegovu i u službu ljudi, pokazujući svima svojim primjerom divan način prianjanja uz Božju volju.

 

“Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!”

 

Razmatrajući nad ovom rečenicom iz Evanđelja, Chiara Lubich je zapisala: “Kako bi ispunio svoje planove Bogu su potrebne samo osobe koje se predaju Njemu sa svom poniznošću i  spremnošću sluge. Marija, istinska predstavnica čovječanstva čiju sudbinu preuzima, ovim stavom ostavlja Bogu sav prostor za njegovu stvaralačku aktivnost. No osim što izražava poniznost, pojam ‘sluga Gospodnji’ je i plemeniti naslov pripisan velikim slugama povijesti spasenja kao što su Abraham, Mojsije, David i Proroci. Zato Marija tim riječima potvrđuje svu svoju veličinu.”[1]

 

“Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!”

 

I mi možemo otkriti Božju prisutnost u našemu životu i slušati onu “riječ” što je upućuje nama, kako bi nas pozvao ostvariti u povijesti, ovdje i sada, djelić Njegova nauma ljubavi. Naša krhkost i osjećaj neprikladnosti mogli bi nas zaustaviti. Zato uzmimo za svoju Anđelovu rečenicu: “Bogu ništa nije nemoguće”[2] i uzdajmo se u Njegovu moć više nego u naše snage.

To će nas osloboditi uvjetovanosti i umišljenosti da smo dostatni sami sebi, pomoći da dođu na vidjelo naše najbolje snage i talenti za koje nismo ni znali i konačno nas učiniti sposobnima da i mi ljubimo.

Jedan bračni par ispričao je sljedeće: “Od samog početka našega braka otvorili smo naš dom roditeljima djece smještene u bolnicama našega grada. Kroz naš stan prošlo je preko stotinu obitelji, ali smo uvijek nastojali biti obitelj za njih. Providnost nam je često pomogla da i materijalno podržimo to prihvaćanje, no prije toga je trebala postojati naša raspoloživost. Nedavno smo primili jedan iznos novca i željeli smo ga staviti na stranu, sigurni da će nekome biti koristan. I doista, ubrzo je stigla još jedna zamolba. Sve je igra ljubavi s Bogom, a mi moramo samo biti poslušni i ostati u igri.”

 

“Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!”

 

Da bismo živjeli ovu rečenicu iz Evanđelja, može nam pomoći Chiarin prijedlog da primimo Riječ Božju kako je to učinila Marija: “… s potpunom spremnošću, znajući da to nije ljudska riječ. Budući da je Božja riječ, u sebi sadrži Kristovu nazočnost. Stoga primi Krista u sebe po njegovoj riječi. I s aktivnom spremnošću provedi je u praksu, iz trenutka u trenutak. Ako to učiniš, svijet će opet vidjeti Krista kako prolazi ulicama naših modernih gradova, Krista u tebi, odjevenog kao i svi, koji radi u uredima, u školama, u najrazličitijim sredinama, među svima.”[3]

U ovom vremenu priprave za Božić nastojmo i mi, kako je to činila Marija, izdvojiti malo vremena da se sretnemo licem u lice s Gospodinom, možda čitajući jednu stranicu Evanđelja.

Pokušajmo prepoznati Njegov glas u našoj savjesti, prosvijetljenoj Riječju za život i osjetljivoj na potrebe braće koju susrećemo.

Pitajmo se: kako mogu biti Isusova nazočnost danas, tamo gdje živim, kako bih doprinio da ljudski suživot postane obiteljskim?

A riječ “evo me” kojom ćemo odgovoriti omogućit će Bogu sijati mir oko nas i povećati radost u našemu srcu.

 

Letizia Magri

 

 

[1] Usp. Chiara Lubich, Non Non perdere l’occasione, Citta Nuova, 25, [1981], 22, p. 40;

[2] Usp. Lk 1,37;

[3] Usp. Chiara Lubich , Non perdere l’occasione, Citta Nuova, 25, [1981], 22, pp. 40-41.

Print Friendly, PDF & Email